Stečaj »Viktora Lenca«, iako se još nije dogodio, već je poslužio za rasplamsavanje najnovijih taktičkih političkih sukoba dvaju najvažnijih koalicijskih partnera sadašnje, a možda i buduće Vlade – SDP-a i HSS-a. »Ako Lenac ode u stečaj, onda se mora postaviti pitanje odgovornosti onih koji su to poduzeće pumpali pozamašnim svotama novca pod vrlo povoljnim uvjetima« – izjavio je ovih dana predsjednik HSS-a i Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić, u nizu svojih napada usmjerenih posljednjih dana prema SDP-u, posebno i poimenično prema potpredsjedniku Vlade Slavku Liniću, ali indirektno i prema samom premijeru Ivici Račanu.

U dramatičnoj situaciji u kojoj se našlo brodogradilište koje je svih ovih godina bilo sinonim za SDP-ov model upravljanja u gospodarstvu, HSS je vidio najbolji mogući tajming da ode i korak dalje, te konačno konkretizira svoje uopćene primjedbe o tijeku privatizacije koje čelnici te stranke ponavljaju od slučaja do slučaja, kako već koje poduzeće u vlasništvu države dolazi u postupak prodaje i privatizacije. »Seljaci« su konačno pustili u javnost ono što im je dugo na srcu, ali se zbog političkog bontona do sada nisu usuđivali o tome konkretno govoriti – a to je, poručili su preko neimenovanog izvora, da HSS neće ući u postizbornu koaliciju s SDP-om ako u Vladi i dalje bude bilo mjesta za Slavka Linića. On je, kako tvrdi Tomčić, stvorio problem od privatizacije, od ACI-ja, preko Sunčanog Hvara, do Kutjeva.

No, premijer Račan još je jednom stoički otrpio napad svog glavnog koalicijskog partnera: on je, kao, prvi najavio stečaj »Lenca« ako se njegovi dioničari ne dogovore oko nastavka investiranja, a u HSS-ovu ultimatumu i vrapci na grani vide samo taktički potez, jer odgovor na pitanje o sastavu buduće Vlade, kako stranačkom, tako i personalnom, tek trebaju i mogu dati jedino birači.

Ipak, kad se koalicijska podmetanja ostave po strani, politički račun za dramu koja se, kao nikad dosad, odvija u »Viktoru Lencu«, stići će na naplatu, nikom drugom, do li SDP-u. To je poduzeće, dok su mnoge riječke, podržavljene ili tajkunizirane tvrtke, propadale i odlazile u stečaj, godinama bilo sinonim SDP-ovog modela uspješne privatizacije i dobrog poslovanja, ne samo zbog činjenice da je direktor »Lenca« Damir Vrhovnik deklarirani SDP-ovac i osobni Račanov prijatelj. Uostalom, Vrhovnik je prije samo nekoliko godina dobio i Nagradu grada Rijeke za zasluge u gospodarstvu i to u vrijeme dok je gradonačelnik bio današnji potpredsjednik Vlade Slavko Linić, a samo nekoliko mjeseci nakon 3. siječnja 2000., pred tadašnjom je Vladom prezentirao upravo ovaj investicijski ciklus zbog kojeg se »Lencu« danas urušavaju temelji. Čak i ako se »Lenčevi« dioničari i bankari u posljednji čas i dogovore o nastavku investicijskog ciklusa u Martinšćici, bit će to iznuđena odluka, a fama o SDP-ovom menadžeru Vrhovniku definitivno je prošlost.

Kažu da u kreditima opterećenom »Lencu« više nema objekta koji nije pod hipotekom, no slučaj tog brodogradilišta, koje je unatoč brojnim državnim i političkim jamstvima završilo na koljenima, bit će na predstojećim parlamentarnim izborima teška hipoteka za SDP, posebno na riječkom području. Doduše, riječki gradonačelnik Vojko Obersnel kaže da dramu u »Lencu« ne treba dovoditi u vezu s političkom pripadnošću Damira Vrhovnika, ali što drugo i može reći, kad i sam dobro zna da jedna loša vijest (Lenac) zasjenjuje i više dobrih.

U samo godinu dana Rijeka je izgubila Riječku banku, a danas s neizvjesnošću prati agoniju »Lenca«. Koja politika može preživjeti dvije takve političke bombe? To je pitanje svih pitanja za stranku koja vlada Rijekom, a u Hrvatskoj želi još jedan mandat.