Novi list: 09. 07. 2003.

PREBACIVANJE ODGOVORNOSTI ZA ZLOČINE POČINJENE POSLIJE »OLUJE«, ZA KOJE HAAG TERETI GENERALA GOTOVINU

Gotovinina obrana pakira Jarnjaku

Ivan Jarnjak je 8. kolovoza 1995. na konferenciji za novinare u ime MUP-a zajamčio sigurnost na oslobođenim područjima

ZAGREB – Ivan Jarnjak, a ne Ante Gotovina, odgovoran je za zločine počinjene poslije »Oluje« – ta se teza ovih dana pojavila u krugovima bliskim generalu Gotovini. Tvrdnju argumentiraju dvjema indicijama: Jarnjakovom konferencijom za novinare 8. kolovoza 1995., na kojoj je, kao ministar MUP-a, zajamčio sigurnost na oslobođenim područjima, te dosada nepoznatom tvrdnjom da je policija u to vrijeme poduzela stanovitu akciju »Oluja – obruč«, u kojoj su, pod krinkom osiguranja Tuđmanova »Vlaka slobode«, navodno počinjeni zločini.

»Svim ljudima koji pribivaju na oslobođenom prostoru, i koji su ostali i koji će se vratiti, jamčimo osobnu i sigurnost njihove imovine, te pravni i javni red« – to je, prema izvještaju Hine, izjavio tadašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak 8. kolovoza navečer na, precizirala je državna agencija, »konferenciji za strane i domaće novinare o aktivnostima MUP-a na uspostavljanju ustavnog i pravnog poretka na oslobođenim područjima«.

Gotovinini simpatizeri

Tu Jarnjakovu tvrdnju Gotovinini simpatizeri sada smatraju dokazom da je upravo Jarnjak, a ne optuženi general, odgovoran za ono što se događalo mjesecima poslije toga 8. kolovoza.

Jarnjak je na toj konferenciji za novinare ustvrdio i da je civilna policija, »prateći postrojbe HV i Specijalne policije MUP-a«, uspostavljala postaje temeljne i granične policije na oslobođenom području. Izvijestio je da je do toga dana uspostavljeno 12 policijskih postaja te sedam postaja granične policije, kao i da se dvije pripremaju za otvaranje.

Osim toga, izvijestio je Jarnjak, sukladno tada važećem Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih zajednica i manjina, ustrojene su dvije policijske uprave za kotareve Knin i Glinu, a u njihovu sklopu ukupno devet policijskih postaja, kao i dvije čije se otvaranje upravo pripremalo.

»Na pitanje da li će se ljudi koji su pobjegli s tih područja sada, nakon uspostave hrvatskog ustavno-pravnog poretka, moći vratiti na ta područja, ministar Jarnjak je odgovorio da su to građani i državljani Republike Hrvatske i koji imaju pravo da se u svakom trenutku vrate u svoju domovinu Hrvatsku«, jedan je navod iz Hinina izvještaja s te konferencije.

Narudžba postrojbi

Drugi argument kojim neki krugovi, braneći Gotovinu, uvaljuju Jarnjaku, jest navodna policijska akcija »Oluja – obruč«, kojom je trebalo osigurati »Vlak slobode«, kojim se državni vrh dvadesetak dana poslije »Oluje« trijumfalno provezao od Zagreba do Splita. Tvrdi se da su baš u toj akciji, navodno osiguravajući sela uz prugu, policajci počinili najveći broj zločina.

O toj akciji naš list nije uspio doznati mnogo više – osim odlučnih demantija neslužbenih izvora. Sam bivši ministar Jarnjak odbio je komentirati slučaj, usvrdivši tek da za akciju »Oluja – obruč« »prvi put čuje«.

Od jednoga sudionika ondašnjih događaja, međutim, neslužbeno doznajemo kako osiguranje »Vlaka slobode« nije obavljala policija, nego stožer osiguranja predsjednika Republike, koji je bio pri onodobnom Uredu za nacionalnu sigurnost (UNS). U tom stožeru bili su, među ostalima, danas umirovljeni general Mile Ćuk i general Krešimir Kašpar, koji i danas radi u uredu Predsjednika. Taj stožer, objašnjava naš izvor, sam je procjenjivao sigurnosnu situaciju, i prema njoj »naručivao« policijske ili vojne postrojbe za djelovanje na terenu. Tu bi, sugerira naš izvor, možda trebalo tražiti uzroke onome što se u kasno ljeto 1995. događalo na početkom kolovoza oslobođenim područjima propale srpske »države« u Hrvatskoj.

Policija i Čermak bili su zatvoreni za javnost

Novinari koji su u ono vrijeme radili na oslobođenim područjima, dobro se sjećaju da su danima, pokušavajući doznati sankcionira li se očiti kriminal, opsjedali policijsku upravu u Kninu, ali i tadašnje vojno zapovjedništvo grada, koje je vodio general Ivan Čermak. Jedino što su na obje adrese uvijek iznova uspijevali doznati bilo je – da ništa neće doznati. O odgovornosti Ante Gotovine u tom kontekstu uistinu nije bilo nikakvoga govora. Ali to, s druge strane, za hašku istragu protiv generala uistinu ne mora značiti ama baš ništa.

Boris PAVELIĆ