Tako je! Najbolje je privatizaciju do izbora zamrznuti jer će se time vladajuća nomenklatura do kraja mandata osigurati makar od privatizacijskih afera koje joj se sustavno razbijaju o glavu. Da nije obveza koje proizlaze iz hrvatske aplikacije za priključenje EU-u, možda bi se vlast odlučila za potpunu hibernaciju do odlučujućeg ogleda s biračima. Time bi se zaštitila od svake možebitne pogreške, ne računajući da je najveća upravo u tomu što tako čuvajući svoju glavu opasno radi o našoj.

Potvrđujući se nastavljačima HDZ-ova stigmatiziranog privatizacijskog modela, razumljivo, koalicija se nije mogla baviti procesuiranjem njihovih (ne)djela za koje su ih godinama iz opozicijskih klupa optuživali. Uostalom, i ovi su, baš kao i oni prije, tetošili svoje tajkune, dokazujući da je vlast opaka droga kojoj se tek rijetki umiju oduprijeti.

Kutle, kao paradigma HDZ-ovske pogodovane tajkunizacije, koja je počivala na umjetnom stvaranju 200 bogatih obitelji predvođenih predsjedničkom (Tuđmanovom), stajao je "zajedničare" gubitka biračkog povjerenja. Račana bi toliko mogli koštati "Vrhovnici". Slučaj riječkog brodogradilišta prokazao je Račanovu Vladu (dobrano potresenu već Sunčanim Hvarom) kao posve nedoraslu izvesti makar i jednu privatizaciju uspješno. Privatizirana tvrtka, donedavna hrvatska gospodarska uspješnica, uživala je dugo prevelike financijske stimulanse proračuna i poreznih obveznika (dok je istodobno državnom TLM-u Vlada jedva odobrila jamstva i to nakon što je poduzeće dva mjeseca moralo zaustaviti proizvodnju). U isto vrijeme dok je Damiru Vrhovniku, "Lenčevu" genijalnom menadžeru godine (1993.) i riječkom laureatu (1999.), Vlada upumpavala državne injekcije (oko 60 milijuna dolara) u modernizaciju škvera vrijednu 113 milijuna dolara (samo u prvoj fazi), dotle su bankari glumili zdvojne vlasnike koji su 18 mjeseci odmjeravali priliku za pogodan uzmak. Nakon stotinjak godina trajanja, "Lenac" je danas na korak od stečaja, a Račan sve dalje od svoga intimusa i stranačkog druga s kojim se godinama jedreći na posljetku nasukao u kraj.

Godinama je Vrhovnik basnoslovno naplaćivao svoje menadžerske usluge "Lencu" (stotinama tisuća kuna mjesečno), a kad se Vlada konačno dosjetila da bi od menadžera trebala zatražiti da osobnom imovinom jamče povrat državnih garancija, vrli Račanov skiper svoje je velebne dvore mudro pripisao na vlastitu kćer. Do jučer je uvjeravao 1200 radnika brodogradilišta, Vladu i hrvatsku javnost u perspektivnost svojih vizionarskih "studija" "tuđim mlateći po drači", a kada mu se tvrtka našla pred zidom, za njezin krah optužuje političare. One iste koji su ga godinama servisirali.

HSS na "Lencu" ponovno pokušava poentirati, pucajući iz svih oružja pravo na SDP-ova kontroverznog potpredsjednika Vlade Slavka Linića. Ode li "Lenac" u stečaj, Tomčić će zahtijevati utvrđivanje političke odgovornosti umiješanih, primarno Linića. Pače, navodno je prvi uvjet postizbornog partnerstva HSS-a s Račanovim socijaldemokratima potpuno Linićevo izbacivanje iz izvršne vlasti. Riječ je o osobi koju je HSS proglasio personom non grata, optužujući ga za sve privatizacijske promašaje. Premijer se s Tomčićem suglasio: ni on nije zadovoljan privatizacijom, ima je premalo, a i ona koja se odvija ne može bez ekscesa. Sve što je rekao u obranu svoga stranačkog kolege jest da ne može prihvatiti da je za takvo stanje odgovoran samo neki pojedinac.

I ne može biti, ma koliko je moćan Slavko Linić. A ako HSS znade nešto više o njegovim možebitnim inkriminiranim rabotama, bilo bi uputnije da ga, pozivajući se na eventualne dokaze, prijavi nadležnim institucijama. U protivnom, koalicijski ultimatum HSS-a SDP-u, bio bi drski pokušaj kadroviranja u tuđem dvorištu. Na takvu bi gestu SDP mogao uzvratiti protuzahtjevom. Recimo, zbog katastrofalnog stanja u hrvatskom agraru i enormnog novca uloženog u promašenu sanaciju PIK-ova, iz igre bi mogao ispasti i Božidar Pankretić, a o ministru prosvjete Vladimiru Strugaru da i ne govorimo.

Da nije povijesnih hipoteka Sanaderove stranke koje se kao perpetuum mobile stalno vraćaju na adresu HDZ-a (primjerice sukob Glavaš-Bognar, Tuđmanovi transkripti o etničkom čišćenju i "specifičnom poimanju demografske politike HDZ-a"), s tolikom količinom promašaja, gluposti, nesposobnosti i autogolova koje Dalmatina ne može ni blizu neutralizirati, SDP kao predvodnik aktualne koalicije na izbore bi mogao svjesno ići tek po - neuspjeh. Ovako, dinamikom toplo-hladno, naizmjeničnim rafalima gafova jednih kontra drugih, sve ostaje neizvjesno. No, ni u jednoj varijanti za građane Hrvatske ne osobito optimistično.