Za danas predviđenom izglasavanju Zakona o radu sindikati će odgovoriti fingiranjem otpora. Tri su sindikalne središnjice najavile prosvjedno okupljanje pred Saborom. Zastupnike pozivaju da za restriktivni zakon ne dignu ruke. Ali sindikati zapravo glume protivljenje. Jer u vrijeme kad se nešto moglo napraviti, oni su prodavali zjake. Njihovo današnje pojavljivanje na Markovu trgu nije poruka sabornicima, nego vlastitom članstvu koje pokušavaju farbati. Kao, eto, oni su učinili sve što su mogli, ali zločesti političari ne slušaju glas radnika.

Sindikalni čelnici nisu ništa bolji od političara. Možda su još nesposobniji. Prijetili su generalnim štrajkom, ako se bude išlo na rezanje radničkih prava, ali nisu bili kadri, ili nisu bili voljni, organizirati ni pošten referendum, nego su se oko toga posvađali i razišli, poput rakove djece. Svakome je moralo biti jasno da soliranje garantira fijasko. Konačnu raspravu u Saboru o prijedlogu novog zakona dočekali su bez zajedničke akcije. Sad se, kao fol, opet nešto dogovaraju. Sindikalne su središnjice postigle nemoguće – u usporedbi s njima Račanova se vlada doima kao uzor koordiniranosti i efikasnosti.

Sindikati su se pokazali neozbiljni i neodgovorni u najvažnijoj stvari koja tangira radnike. Jer novi zakon reže radnička prava, a beneficije, koje su u njega ugrađene, nikako nisu adekvatna satisfakcija za izgubljeno. Otpremnine i otkazni rokovi de facto su prepolovljeni. Naknada za nezaposlene povećana je na 1000 kuna i ubuduće moći će se primati 15, a ne 12 mjeseci, kao dosad. Sindikati tvrde da su izborili najviše što se u datim okolnostima moglo postići. Nije točno, morali su inzistirati da prava iz radnog odnosa budu jednaka za sve zaposlene. Da se političkoj klasi ukine privilegiranost. Račan je, navodno, digao veliku frku jer je jedan dnevnik slikom pokazao da ministri ne poštuju prometne znakove, nego se voze i tamo gdje je ostatku puka to zabranjeno. Ali dotični su samo dosljedni u činjenici da je njihova pozicija u društvu izdvojena, da pravila koja vrijede za sve ostale njih ne određuju i ne obavezuju.

Iz takve je situacije krajnje naivno ili do daske licemjerno kad sindikalni čelnici pozivaju zastupnike da ne dignu ruku za predloženi zakon. Apeliraju na savjest sabornika, na njihovu povezanost s radništvom, podsjećaju ih da će skoro izbori i trebat će im radnički glasovi... Ali sve to prvo bi sami sebi morali utuviti u glavu. Jer, ništa ozbiljno nisu napravili da bi zaista zastupali svoje članstvo. Nisu se odgovorno ponijeli na poslu za koji su debelo plaćeni. Glume sindikalne lidere, s rolexima na ruci lažno se predstavljaju kao predstavnici pauperiziranog radništva, fingiraju sindikalnu borbu i akciju. U današnjem foliranju prosvjeda pred Saborom najveća središnjica, SSSH, neće sudjelovati. S razlogom smatraju da se na zastupnike više ne može utjecati. To se zove racionalizacija sindikalnog djelovanja. Zašto rasipati snage i nepotrebno se zamarati? Kad je kapitulacija radništva u Hrvatskoj ionako davno već proglašena.