Milutin Kutlić, Branko Lovrić, Dragan Stojić, Bogdan Poćuća, Njegoslav Romić, Ivica Rotim, Zdravko Pokrajac, Đekić – to su imena nekih od ubijenih koja je naš list uspio prikupiti na temelju kratkoga i ne osobito iscrpnog istraživanja. Neki od tih ljudi bili su civili – ali Srbi – neki od njih hrvatski branitelji, među kojima je bilo i Hrvata. Zašto su, kako i kada točno ubijeni, nitko ne može zasigurno reći, a policija i državno odvjetništvo više skrivaju nego što priopćuju. Posebno je nejasno zašto su ubijani i branitelji Hrvati.

Postoji i čovjek koji je preživio jednu osječku likvidaciju i javno svjedočio o njoj. Danas, navodno, živi na jednome salašu u Srbiji, i ne želi govoriti. Zove se Radoslav Ratković, električar je, pa su ga u Osijeku zvali »Rade električar«. Prema uličnoj, posve neprovjerenoj priči – jer kakvi bi se službeni izvori za takve događaje mogli naći? – u studenome 1991. zajedno sa skupinom ljudi odveden je na obalu Drave, kod Zimske luke, nedaleko središta Osijeka. Bilo je to najteže ratno vrijeme; Vukovar je pao nekoliko dana ranije. Pucali su im u glavu i pobili ih. Ratkoviću također, ali metak nije ozlijedio nijedan vitalni organ. Pao je u Dravu; nekoliko stotina metara nizvodno pronašli su ga hrvatski vojnici na straži, izvukli iz rijeke i prebacili u osječku bolnicu. Policija je navodno napravila zapisnik, ali to se ondje ne može provjeriti. U bolnici Ratković se oporavio, pa su mu pomogli da prijeđe u Mađarsku. Nekoliko naših izvora potvrdilo nam je kako su kasnije gledali Ratkovića da na tadašnjoj okupacijskoj TV Beli Manastir svjedoči o onome što je proživio. Njegovo je svjedočenje navodno snimljeno, ali naš list snimku nije vidio.

Civili koje smo spomenuli ubijeni su navodno »prema obrascu«: dovedeni do Drave, ruke im vezane žicom na leđima, i ubijeni metkom u potiljak. Nisu sva tijela pronađena. Ali barem jedno jest: Njegoslav Romić pronađen je s prostrijeljenom lubanjom, i zna se gdje je pokopan. Zašto su ubijani hrvatski branitelji – o tome postoje samo maglovita nagađanja. Da su se u kaotičnom ratnom Osijeku, koji se očajnički i hrabro odupirao napadačima, međusobno obračunavale braniteljske postrojbe ili skupine, jedno je od njih.

»Najvažnije je da se žrtve oslobode straha i progovore. Ratni kriminal u Osijeku mora se sankcionirati, jer je to jedini način da grad prestane biti siva zona u kojemu i danas cvjeta kriminal i bezakonje. U Osijeku i danas vlada mafija ustoličena nasiljem tijekom rata. Njezini su pipci još uvijek u svim lokalnim institucijama, od gospodarstva i državne uprave preko policije i sudova do medija. Ako se hoće da Osijek napokon krene europskim putem, ta se mafija mora razbiti«, kaže SDP-ov vijećnik Ladislav Bognar, čiji je nedavni istup reaktualizirao polemiku o tamnoj strani rata u Osijeku.

Branimir Glavaš, čovjek je ime neodvojivo od sudbine Osijeka devedesetih, Bognarove tvrdnje komentira tek ponavljajući najavu tužbe protiv njega. »Bognar, a i Vjenceslav Bill, imat će priliku sve svoje tvrdnje dokazati na sudu. Tužit ću ih, pa neka dokazuju s optuženičke klupe«, kaže Glavaš, dodajući:

Dodao je kako je o tim slučajevima »napravljena opsežna policijska predistraga«, ali da nisu riješeni jer su se događaji zbili davno, pa počinitelje nije lako naći. Ističući kako ima »još raznih događaja vezanih uz rat«, Petričević je kazao kako je od Centra za mir i ljudska prava iz Osijeka zatražio dokumentaciju za koju je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić u utorak kazao da će biti provjerena. »Tu dokumentaciju centar nikada nije poslao nama, nego izvršnim tijelima vlasti. Sad će biti provjerena«, izjavio je Petričević. Policija u Osijeku, jučer nije odgovorila na naš upit za koliko ratnih likvidacija u Osijeku zna.

ZAGREB – Jadranka Reihl-Kir, saborska zastupnica SDP-a i udovica 1991. godine ubijenog načelnika osječke policije Josipa Reihl-Kira, podnijela je još prije nekoliko godina MUP-u zahtjev za kriminalističkom obradom slučajeva ubojstava u Osijeku. Radi se, kako je rekla za naš list, o nekoliko leševa pronađenih u Dravi početkom rata, o kojem su je, nakon što je izabrana u Hrvatski Sabor, prije dvije ili tri godine obavijestili njeni sugrađani.

Reihl-Kir je kazala kako ima saznanja da se na tim slučajevima radi i kako su saslušavani i neki svjedoci. No, o detaljima konkretnih slučajeva nije htjela govoriti da ne ugrozi istragu.

J.K.