Sada kad je Romano Prodi, predsjednik Europske komisije, osobno donio u Zagreb listu pitanja na koje Hrvatska mora odgovoriti da bi EU mogla ocijeniti hrvatsku podobnost za članstvo, počinje odbrojavanje. Europskoj komisiji je trebalo četiri mjeseca da sastavi listu pitanja koja je prilagođena hrvatskoj situaciji i traži konkretne odgovore. Odbrojavanje počinje odmah, jer odmah počinje teći i tromjesečni rok na koji treba odgovoriti na oko 2.500 pitanja. Iz iskustva novih država-članica EU poznato je, da taj upitnik, iako tipiziran, sadrži vrlo konkretna pitanja za svaku zemlju ponaosob. Iz odgovora koje sastavi hrvatska administracija na ta pitanja, ocjenjivat će se je li zemlja zrela za članstvo i što još treba poduzeti. Svakako upitnik ne sadrži takva banalna pitanja, kao primjerice krše li ministri, kad se voze u službenim autima, prometne propise i voze li u zabranjenom smjeru, kao što su to nedavno učinili ministri Čačić, Picula i Vidović. Ovaj incident nema nikakve posljedice za naše članstvo u EU, iako svjedoči o bahatosti naših držnosnika (tj. državnih dužnosnika – skraćeno »držnosnika«). Iz samog tog neologizma »držnosnik« vidi se da je riječ o dužnosnicima koji »drže vlast« – i koji su svjesni toga. Zato i mogu kršiti prometna pravila, koje drugi obični smrtnici moraju itekako poštovati. Ti se »držnosnici« ponašaju po pravilu »quod licet Jovi, non licet bovi« – što je dopušteno Jupitru, nije dopušteno volu. U ovom slučaju, volovi su svi oni koji im to dopuštaju, jer oni ipak nisu Jupiter, makoliko ih osjećaj moći uljuljkao u to uvjerenje.

U svakom slučaju, od hrvatskih odgovora na upitnik ovisit će mnogo toga. A tko će odgovarati na upitnik? Nažalost, pored državnika, državnika činovnika i dužnosnika – baš i oni, »držnosnici«. Baš će oni biti ti koji će na kraju formulirati mnoge odgovore. Iz njihovog osjećaja nadmoći u odnosu na ostale smrtnike, za pretpostaviti je već kako bi mogli odgovarati na ta pitanja. Kao što se ponašaju prema obrascima iz ne tako davno minulih vremena, kada je bahatost bila osobina komunističkih funkcionera koji su kršili prometna pravila, a kasnije i Tuđmanovih držnosnika koji su to isto radili – oni prvi iz višeg klasnog interesa, ovi drugi opet iz višeg nacionalnog interesa – efekt je bio gotovo jednak. Taj efekt je, očito, kondicionirao i naše današnje držnosnike da čine štogod im volja, ne vodeći računa da bi ovoga puta pravila igre trebala odgovarati jednom demokratskom društvu, u kome vlada sustav »check and balance« – provjere i ravnoteže moći, baš zato da se nitko ne osili i da ne počinje zloporabljati tu moć, pa makar i u banalnim pitanjima kršenja prometnih pravila. Baš iz te bahatosti koja se očituje u toliko trivijalnim trenucima kao što je vožnja u krivom smjeru, dade se naslutiti koliko je teško prevladati šablone stereotipiziranog ponašanja. Pa tako i prevladati šablonu, koja je vladala za vrijeme Tuđmanova doba – da se na sve upite iz inozemstva odgovara uljepšavanjem, friziranjem podataka i gradnjom Potemkinovih sela.

Tako je bilo sve do 2000., kada je Hrvatska podnosila izvješća o stanju ljudskih prava tijelima UN, u kojima je Hrvatska prikazana gotovo kao idilična zemlja u kojoj cvjetaju ljudska prava. Nota bene, ti isti ljudi koji su frizirali te izvještaje i dalje rade isti posao, ili friziraju – pituravaju, kako bi rekli u mediteranskoj Hrvatskoj, na drugim sličnim radnim mjestima. Tako je svojevremeno, krajem devedesetih, izvješće o ljudskom razvoju koje je podneseno UNDP-u, organizaciji UN za razvoj, očišćeno od svih kritičkih primjedbi onih koji su na tome radili.

Umiveno izvješće, jedno od mnogih koje je proizvodila tadašnja Hrvatska, završilo je u ladici, ali je praksa ostala. Tako je nedavno Ministarstvo vanjskih poslova zatražilo da se kritičko izvješće Vijeća Europe, koje govori da je prekogranična suradnja u Hrvatskoj na niskom stupnju zbog naših predrasuda prema istočnim susjedima i odsutnosti političke volje za uspostavljanje takve suradnje, očisti od »kritičkih« opaski, pa je tako i Vijeće Europe postalo sudionikom hrvatskog modela friziranja podataka i stvarnosti u inozemstvu. Hoće li se to isto dogoditi i s famoznim upitnikom EU? Nažalost, imamo dosta razloga vjerovati da bi se to isto moglo dogoditi, jer je to način mišljenja »držnosnika«. Jedino bi nas od toga mogla spasiti hrabra odluka Vlade, da potpuno objelodani listu pitanja, ali i odgovore koje je Hrvatska na nju posala. To bi bio pravi demokratski test, koji bi i sve nas bolje pripremio za EU.