Kad se Slovačka priključivala Europskoj uniji, Bruxelles je bacio sve karte samo na jednu političku opciju, koja je i sada na vlasti. Upućeni tvrde kako je Unija otvoreno podržavala novu slovačku vlast zbog straha da povratak desnice i nacionalističke politike, koju je u prošlom desetljeću vodio Vladimir Mečiar, ne zaustavi njezin put u EU i ne stvori nevolje susjedima.

Nitko odgovoran u EU nije rekao da će opstanak Račanove koalicije biti uvjet za brže priključenje Hrvatske, a nije kazao ni suprotno – da nakon izbora ne bi željeli vidjeti HDZ na vlasti. Prema aktualnoj vlasti mnogi ipak ne kriju simpatije, a kad je riječ o HDZ-u, stalno mu nabijaju na nos ocjenu da reforme koje je napravio poslije Tuđmanove smrti nisu dovoljne. To misle i mnogi u Hrvatskoj, unatoč tome što je HDZ bio i ostao najjačom strankom.

Primjerice, to što će njemački kancelar Gerhard Schröder u listopadu doći u Hrvatsku, moći će se djelomice protumačiti kao izravna predizborna podrška socijaldemokratskom kolegi Ivici Račanu. Kažemo djelomice – jer će taj posjet imati ponajprije državnički karakter: prvi put nakon osamostaljenja Hrvatske jedan njemački kancelar doći će u Zagreb, što znači da ta utjecajna zemlja više ne vidi nikakvih razloga, ako ih je vidjela, da se grize za jezik zato što je početkom devedesetih tako zdušno tražila priznanje Hrvatske kao države.

Ne treba smetnuti s uma da i HDZ ima potporu u Njemačkoj – od opozicije – a predsjednik stranke Ivo Sanader u dobrim je odnosima s vodstvima obiju demokršćanskih stranaka. Sanaderu je, uzgred rečeno, donekle lakše uspostavljati kontakt sa stranim političarima, jer šef opozicije, za razliku od prvih ljudi na vlasti, govori nekoliko stranih jezika.

Ako u EU i postoje oni koji misle da samo jedna politička opcija može osigurati Hrvatskoj put u Uniju, njihov će stav zasigurno omekšati i prekjučerašnja velikodušna izjava predsjednika Europske komisije Romana Prodija, kad je u Zagreb donio oko 2.500 pitanja na koja Hrvatska mora pozitivno odgovoriti kako bi do idućega ljeta mogla i službeno postati kandidatom za EU. Prodi je u Saboru rekao da je Hrvatska svojim zahtjevom za članstvo u EU »potvrdila svoju europsku pripadnost, potvrđujući u isto vrijeme da je dugačak i težak period rata, podjela i nacionalizama definitivno prevladan«.

Upravo nacionalizam, koji je karakterizirao Hrvatsku u ratnom razdoblju u prošlom desetljeću, a kojeg je cijeli svijet povezivao s Tuđmanom i HDZ-om, sprječavao je našoj zemlji put u okrilje Unije. Ako Prodi kaže da je razdoblje nacionalizma definitivno iza nas, to znači da su velike promjene u Hrvatskoj u prošle tri i pol godine prepoznate na najodgovornijim europskim mjestima. Nema sumnje da su te promjene zahvatile i HDZ – u kojem je domoljublje uvijek, i s pravom, imalo istaknuto mjesto, ali se ta stranka postupno rješava zadrtih nacionalista.

Prodijevo ohrabrenje svima u Hrvatskoj, a neizravno i najjačoj hrvatskoj stranci, vrlo je važno i stoga što mu politički položaj u Bruxellesu u ovom trenutku jača, zbog neotesanog ponašanja njegovog sugrađanina, talijanskog premijera Berlusconija na dužnosti predsjedatelja Unije. Dok je grčki premijer Simitis izvrsno vodio Uniju za vrijeme iračke krize, Berlusconijevo predsjedanje počelo je sa skandalima koji odvraćaju pažnju ljudi s bitnih, životnih pitanja.

Sanader vjerojatno zna što govori – to više što se uz njega, kad je televiziji davao tu izjavu, demonstrativno slikao i Vladimir Šeks. Nema sumnje kako je HDZ svjestan da će iduća godina, kada mu se ukazuje šansa za dolazak na vlast, biti presudna za hrvatsko napredovanje prema EU. Naime, šefovi Europske komisije i OESS-a u Zagrebu, Wunenberger i Semneby, dali su do znanja da će 2004. godina biti prekretnica za Hrvatsku, jer tada ona mora dati ključne dokaze da surađuje s Haškim sudom i da u praksi pomaže povratak srpskih izbjeglica. Te dokaze morat će dati upravo HDZ, ako dođe na vlast, a u dokazivanju svog novog lica imat će daleko više posla od aktualne vlasti.