Novi list: 14. 07. 2003.

SPORAZUMOM IZMEĐU HRVATSKE I SJEVERNOATLANTSKOG SAVEZA UREĐUJU SE I ODNOSI S UREDOM NATO-a ZA SIGURNOST

NATO traži da Hrvatska zaustavi curenje tajnih podataka

Kako neslužbeno doznajemo od dobro upućenog izvora, Sporazum što ga Vlada ovih dana šalje na ratifikaciju u Sabor Hrvatska potpisala je još u ljeto 2000. godine, odmah nakon ulaska u NATO-ov program Partnerstvo za mir

ZAGREB – Hrvatska vlada poslala je sa svoje zadnje sjednice na ratifikaciju u Sabor Sporazum o sigurnosti između Hrvatske i Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora, koji regulira partnerske odnose glede političkih i sigurnosnih pitanja te širenje i intenziviranje političke i vojne suradnje u Europi. Kako je ta suradnja Zagreba i Bruxellesa, osobito na vojnom planu, bila otežana slabom zaštitom dokumenata pristiglih iz europskih sigurnosnih intitucija u Zagrebu i njihovim curenjem u medije, Sporazum o sigurnosti posebno uređuje obostrane dužnosti i obveze zaštite i čuvanja informacija i materijala druge strane.

Sporazum precizno regulira svrhovitost i pristup tajnosti, kao i pravila postupanja radi osiguranja te tajnosti. Sporazumom se, kako se navodi u priopćenju sa zatvorene sjednice Vlade, uređuje i suradnja nadležnog sigurnosnog tijela Republike Hrvatske i Ureda NATO-a za sigurnost (NOS) oko sigurnosnih aranžmana i standarda recipročne razmjene informacija i sigurnosne zaštite primljenih informacija na način kako to zahtijeva izvor.

Upozoravajuće Robertsonovo pismo

Upravo to – zaštita primljenih informacija kako to zahtijeva izvor – bilo je ono što Hrvatska nije mogla ispuniti. Sigurno ne jedini, iako najdrastičniji, bio je primjer pisma što ga je glavni tajnik NATO-a lord Robertson prije nekoliko mjeseci poslao premijeru Ivici Račanu u kojem ga je upozorio da Hrvatska jako zaostaje u reformi vojske.

Iako nije bilo namijenjeno objavljivanju, Robertsonovo je pismo, na zaprepaštenje lorda i cijelog NATO-a, osvanulo u hrvatskim medijima. Ništa manje osupnuta postupkom hrvatskih dužnosnika nije bila cijela diplomatska zajednica u Zagrebu.

Kako neslužbeno doznajemo od dobro upućenog izvora, Sporazum što ga Vlada tek ovih dana šalje na ratifikaciju Hrvatska je potpisala još u ljeto 2000. godine, odmah nakon ulaska u NATO-ov program Partnerstvo za mir.

– Bio je to prvi korak što ga je Bruxelles zatražio od nas, kako bismo mogli razmjenjivati podatke, bez obzira na njihov stupanj tajnosti. Bio je to svojevrsni preduvjet za povezivanje dviju administracija, briselske i hrvatske, kazao nam je naš izvor tvrdeći da Sabor sve dosad nije ratificirao sporazum zbog tehničkih, a ne političkih razloga.

Registar povjerljivih dokumenata

Iako bez ratifikacije, Sporazum je Vlada prihvatila i nastoji ga provoditi. Formirano je Nacionalno povjerenstvo za sigurnost, u kojem su sjedili predstavnici MORH-a, MUP-a, svih sigurnosnih agencija i Ureda predsjednika, a povjerenstvom je sve dok je bio pomoćnik ministra obrane za sigurnost predsjedao Mladen Ružman. Naime, s obzirom na to da je s Bruxellesom najviše surađivao upravo MORH, to je bilo najlogičnije. Naš izvor napominje da je povjerenstvo u našem slučaju bilo kolektivno tijelo, dok ga svugdje na zapadu zapravo predstavlja jedna osoba. Tako će vjerojatno biti i kod nas, ali nakon što budemo na pragu ulaska u NATO.

Unutar povjerenstva osnovan je i Središnji registar za prihvat povjerljivih dokumenata između NATO-a i Hrvatske, koji je također smješten u MORH-u. Novi Zakon o sigurnosnim službama što je u Hrvatskoj na snazi predvidio je da na čelu Nacionalnog povjerenstva za sigurnost bude predstojnik Ureda Vijeća za koordinaciju sigurnosnih službi, a to je danas Ladislav Pivčević.

Denis ROMAC