U interesu je BiH da dobije više ponuda za gradnju 330 kilometara dijela autoceste Budimpešta-Ploče kroz BiH, jer je to najpouzdaniji način da se posao obavi najjeftinije i najkvalitetnije. To je kazao predsjedavajući Vijeća ministara BiH Adnan Terzić u jučerašnjem intervjuu za naš list, u kojemu je komentirao susret s premijerom Račanom u ponedjeljak u Sarajevu.

Glavna je tema bio razgovor o gradnji autoceste Budimpešta-Ploče kroz BiH. Za razliku od vaše ocjene da je sastanak bio dobar, dio medija u Hrvatskoj i BiH zaključio je kako je BiH odbila ponudu Hrvatske da sudjeluje u poslu. Jesu li točno zaključili?

– Mediji vole koflikte. Imali smo dobar i normalan razgovor o gradnji autoceste. Treba shvatiti da je to bio prvi razgovor o toj temi. Ohrabren sam time što je hrvatska vlada zainteresirana za koridor 5C, jer je to prvi uvjet da se on uopće gradi. Jer ako jedna od tri države – BiH, Hrvatske i Mađarske – nije zainteresirana za nj, tada ostalima ostaje samo da grade autoput kroz vlastiti teritorij. Ali to tada više nije transeuropski koridor 5C. Sada je to regionalni projekt, potvrđen od razine EU-a do pojedinih zemalja. Drago mi je da je to za Hrvatsku strateški projekt kao i za BiH, jer približava jug i sjever Hrvatske. Međutim, osim najave da je hrvatska vlada ozbiljno razmatrala projekt, konkretnu ponudu nismo dobili. Obećali su da će nam za dvadesetak ili mjesec dana poslati svoju viziju potrebnih aktivnosti. Iskustvo Hrvatske u tim poslovima za nas je zasigurno vrlo važno.

– Samo bi to moglo biti, blago rečeno, sporan moment. Nisam se nadao da će premijer Račan tako jasno iznijeti taj uvjet. Nisam siguran da je hrvatska Vlada u poziciji da nešto uvjetuje u BiH – kao što su neke hrvatske vlade ranije znale raditi. Tim putem ne treba ići. No ponavljam – svaki prijedlog hrvatske Vlade ozbiljno ćemo razmotriti, i ni u kom slučaju se nije radilo ni o kakvom odbijanju. Da uvjet međunarodnog natječaja ne stoji, kažem zato što još uvijek nemamo nikakvih elemenata. Moramo znati prijedloge. Ekonomske situacije dvije zemlje prilično su različite. Promatrati BiH sa stajališta predsjednika hrvatske Vlade nešto je drukčije. Hrvatske zamisli možda nisu primjenjive u BiH. No u svakom slučaju, nitko ništa nije odbio. Dapače, možemo reći da smo prihvatili ideju da Hrvatska sudjeluje. Nemam nikakvih predrasuda prema pomoći Hrvatske. U prvoj fazi, na primjer, u dobroj pripremi projekta.

– Kao dobronamjeran savjet čovjeka koji je u Hrvatskoj prema tom načelu neke stvari već napravio.

– Ne znam te podatke. Tu postoji mala kvaka: da bi se u BiH raspisao međunarodni natječaj, morate imati projektnu dokumentaciju. A BiH to nema, niti je može napraviti. Zato i jesmo s 'Bosmalom' krenuli po sustavu: »Projektiraj-izgradi-koristi-predaj«. Jer 'Bosmal' nudi da za 300 milijuna eura napravi svu potrebnu dokumentaciju – od feasibility studije do izvedbenog projekta – pa da se onda kandidira za koncesiju prema izravnoj pogodbi. U ovoj fazi, dakle, razgovaramo o fikciji: što premijer Račan podrazumijeva pod međunarodnim natječajem? Ako ono kako mi to vidimo, tada jednostavno ne možemo raspisati natječaj, jer nemamo projektnu dokumentaciju.

– Ne. Njegove brojke kretale su se u sličnim omjerima, oko 300 milijuna USD. Želio bih također naglasiti kako je premijer Račan govorio o koncesiji, pa se moglo razumjeti da misli na koncesiju vladi. To ne bi bilo prihvatljivo. Koncesije se daju tvrtkama ili konzorcijima, ali ne i vladi. To dobiva prizvuk kolonijalnoga.

– Svakako.

– Ne vidim da Malezija politički utječe na BiH. Lobistički utjecaji opasnost su svakog projekta. Vjerojatno u regiji, pa i šire, ima skupina kojima koridor 5C ne odgovara. Nekima možda ne odgovara ni zajednička uprava u luci Ploče. Opasnost uvijek postoji. Zato se i zauzimam za to da zajedničke projekte provodimo posve iskreno. Ako govorimo o Pločama – zadnja namjera ni jedne ni druge strane ne smije biti ništa osim zajedničkog interesa oko razvojnog projekta. I oko koridora 5C postoje lobiji, pa i u BiH. Netko bi možda volio da autocestu gradi država, pa da posao dodjeljuju tvrtkama kojima bi oni željeli. Toga uvijek ima. Zato se slažem s premijerom Račanom: da bi se to izbjeglo, najvažnija je dobra priprema.

– Gledam to s isključivo ekonomskog stajališta. Pretpostavljam da je i u Hrvatskoj postalo jasno kako luka Ploče bez BiH nema perspektivnu budućnost. S interesom BiH i zajedničkom upravom s BiH, pak, ta se perspektiva široko otvara. Mislim da je to bio ključni moment da zaboravimo političke motive, koji se uvijek »pumpaju« više nego što je realno. BiH, dakle, više apsolutno ne treba taj sedmi međunarodni član uprave. Kad je sporazum potpisan, treba priznati da jest trebao. Danas su odnosi drukčiji, kao i odnos hrvatske Vlade prema BiH. Atmosfera je bitno pozitivnija. Međunarodni sudac samo bi poskupljivao proces odlučivanja. S druge strane, mislim da arbitražne odluke više uopće neće biti potrebne. Ako imamo zajednički interes da se luka razvija, ako imamo zajedničku upravu, i ako nije sporno vlasništvo BiH nad nekim objektima u luci – a nije – tada ne vidim prostora za sporove. A ako se i pojave, može pomoći ad hoc međunarodni sudac.