Vjesnik: 17. 07. 2003.
Optimizam je glavna roba koju stranke prodaju javnosti
Račan ne dopušta da se rezultati anketa daju u javnost, jer planira potkraj kolovoza plasirati rezultate više istraživanja u posljednjih mjeseci koji navodno svjedoče o stalnom rastu SDP-ova rejtinga / Prema izvorima iz vladajuće koalicije manje stranke desnog centra, osim HSP-a, imaju vrlo loše šanse za prolaz po izbornim jedinicama, a i Prodi je Sanaderu jasno pokazao da HSP još nije p
rihvatljiva stranka za EUZAGREB, 16. srpnja – Ivica Račan ne skriva zadovoljstvo zbog trendova koje SDP bilježi u posljednjim anketama. Dražen Budiša tvrdi da će HSLS biti treća stranka na izborima i tako srušiti SDP s vlasti. Zlatko Tomčić vješto koristi poziciju stanke koja će imati najveći utjecaj na sastav sljedeće vlasti. Vesna Pusić ne krije zadovoljstvo bodovima koje je HNS ubilježio zbog uloge Radimira Čačića u gradnji autocesta. Ivo Sanader se ponaša kao da je njegovo sjedanje u premijersku fotelj
u samo pitanje dana. Anto Đapić javno uživa u statusu predsjednika jedine radikalnije desne stranke kojoj sve ankete obećavaju prolaz na izborima. Sve u svemu, optimizam je glavna roba koju stranke ovih dana pokušavaju prodati javnosti. Koliko su čvrsti temelji tog optimizma?Račanov SDP u posljednje vrijeme ne škrtari za ankete, pa nakon duge stanke naručuje terenska, a ne telefonska istraživanja javnog mnijenja. Ali njihove rezultate ne pušta u javnost. Bilo je tako s pretposljednjom anketom na velikom uzorku od 4000 ispitanika i s posljednjom, prije nekoliko dana završenom, s oko 2000 ispitanika. Kako bi spriječio curenje podataka iz tih anketa, Račan je odlučio da će samo on i još najviše dvoje ljudi dobiti cijelu anketu na uvid. Ostali su s njima upozna
ti iz druge ruke ili samo u dijelovima. I nisu se spremni izložiti Račanovoj ljutnji zbog detaljnog prepričavanja rezultata novinarima. Plan vrha SDP-a je, naime, da se potkraj kolovoza u javnost plasiraju rezultati svih istraživanja u posljednjih mjeseci koji, navodno, svjedoče o kontinuiranom rastu biračke podrške SDP-u.Da su kuloarske informacije o takvom trendu točne potvrdila su nam početkom tjedna dva dobro obaviještena izvora, od kojih jedan nije stranački. Prema njihovim informacijama, i SDP-ova istraživanja, kao i nedavno istraživanje američkog IRI-ja, pokazuju da SDP bilježi sve veći broj anketiranih koji su sasvim sigurni da će glasati za SDP, a u njegov tabor slijeva se više dosad neopredijeljenih nego u tabor HDZ-a. A to je pravi melem na ranu
SDP-ovaca koji su proljetos spali na uznemirujućih trinaestak posto.No, razlog za optimizam SDP-ovci vide i u rezultatima koje u njihovim, ali i anketama stranački nezavisnih naručitelja, postižu stranke desno od centra. Izgleda da su i SDP-ove ankete i dio neobjavljenih rezultata IRI-jeve ankete pokazali da manje stranke desno od centra imaju vrlo loše šanse za prolaz po izbornim jedinicama. Da je to točno vjeruju i neki istaknuti HDZ-ovci s kojima smo razgovarali posljednjih dana.To HDZ-u ne odgovara iz više razloga. Iako je i dalje nesporno pojedinačno najjači, HDZ već dulje stagnira u postocima. Sve ankete u posljednje vrijeme govore da u svoj tabor nije uspio privući ozbiljniji dio glasača izgubljenih na izborima 2000. Ako izborne pragove po jedinicama preskoči mali broj desnih stranaka, to će značiti i manji manevarski prostor u eventualnom izboru partnera za koalicijsku vlast desno od centra. A Europa je, prigodom posjeta Romana Prodija, HDZ-u jasno pokazala da joj se nimalo ne sviđa HSP, jedina radikalnije desna stranka koja može biti sigurna u izborni prolaz.
Šef Europske komisije je, naime, za svog posjeta Saboru izbjegao susret s Đapićem i ekipom u kojoj je i Tonči Tadić, kojeg su saborski novinari (a sigurno nisu pretežno desničari) izabrali za najboljeg zastupnika. Pa se Sanader, ako kao premijer želi uvesti Hrvatsku u EU, što rezolutno tvrdi, ne bi smio upuštati u kombinacije s HSP-om i strankama radikalnog i Uniji neprihvatljivog imidža. To su umjerenije stranke desnog centra odmah pokušale kapitalizirati u medijima, ali malo je vajde od toga ako ne uspiju preskočiti prag, same ili u nekoj koaliciji. A za koaliranje se dosad na desnom centru nije našlo dovoljno dobre volje i osjećaja za realnost.
No, još gore od toga je što glasovi za stranke koje ne prijeđu prag po izbornim pravilima bivaju »raspodijeljeni« na stranke koje ga prijeđu, pa će dio desnih glasova zapravo sletjeti ravno u ruke konkurenciji na lijevom centru, gdje je gužva manja, pa će biti i manje izgubljenih glasova. Iako, i to se mora priznati, neke od današnjih stranaka na vlasti – ponajprije Libra i LS – imaju minimalne šanse za preskakanje izbornog praga u makar jednoj jedinici. Pa se neki od čelnika tih stranaka već otvoreno nadaju da će, ako SDP bude formirao koaliciju na vlast, u nju ipak upasti kao nestranačke osobe.
Sanja Kapetanić