Kako bi reagirao premijer Račan da mu Silvio Berlusconi dođe u Zagreb, i da mu slikovito i temperamentno, kako to već signore Silvio zna, predloži da talijanska vlada pripremi i izgradi autocestu "Silvanu", od Umaga do Dubrovnika? Jer, fakat, Italija je pokazala da znade graditi ceste. A ima i povijesnih spona s Istrom i Dalmacijom koje su prerasle u trajni interes. Ili da mu dođe sropskocrnogorski premijer Živković i predloži da mu njegova vlada pripremi i izgradi autocestu Varaždin-Osijek-Beograd? Pitanje je kako bi naš premijer reagirao na takve ponude, nakon što je sa sličnim prijedlogom išao ovaj tjedan u Sarajevo. Čudeći se potom što su sugovornici hladno dočekali prijedlog pripreme i izgradnje "Račanijane", bosanske trase međunarodnog koridora Budimpešta-Ploče. Naš premijer, čini se, ne vidi ništa sporno u tome da kao šef vlade izravno i javno predloži premijeru druge države da mu napravi cestu. I jamačno ga je iznenadila primjedba bosanskohercegovačkog premijera Terzića kako vlade nisu te koje bi trebale uzimati koncesije za gradnju cesta u drugim zemljama.

Istina, nekad su tako kraljevi i kraljice gradili ceste po kolonijama, nazivajući ih po članovima obitelji. Ali vremena su ipak drukčija. Čak i Amerika mora svoj interes malo zamaskirati da ponuda, koja se ne može odbiti, izgleda pristojno. Zato ceste ne gradi Bush, nego Bechtel. A niži dužnosnici otvaraju mu vrata, s Bushovim blagoslovom. I tek kad je sve dogovoreno, Bush eventualno pozdravi uspješnu gospodarsku suradnju. Ali to je tako složeno, to lobiranje, ta diplomacija, ta prethodna priprema... to je nešto što ova Vlada duboko prezire. Ili duboko ne zna. Pa tako našem premijeru (i) u Sarajevu drže lekciju o tome što je nepristojno javno izreći u ime vlade vladi druge države. Ili mu iz europskih prijestolnica, koje su njegovu izbornu pobjedu dočekale kao "najljepšu vijest s početka novog tisućljeća", šalju poruke kako bi bilo dobro da Ministrastvo vanjskih poslova dođe do one profesionalne razine koju je imalo posljednjih godina HDZ-ove vlasti. A zauzvrat, premijer im šalje novu garnituru ambasadora, uglavnom iz trećeg političkog ešalona, odabranih po političkim nagodbama koalicije. Među njima je i neformalni, otkačeni Božo Kovačević, bivši ministrar, pasionirani borac protiv divlje gradnje, koji odlazi u Moskvu. Ima li Lomonosov građevnu dozvolu?