SDP-u ćemo sve oprostiti, jer ne vjerujemo da desna opcija može ponuditi Hrvatskoj išta dobra, sažeo je IDS-ovac Damir Kajin u jednu rečenicu hrvatsko političko danas. Gledajući zbunjenog Sanadera koji lupeta o nekakvom načelu koktela u koaliciji a kojemu Dražen Budiša sada radi ono što je nekada činio Račanu, nameće svoj ego i neiživljenu ambiciju iznad svakog partnerskog odnosa i interesa, prepisivača magisterija Antu Đapića kojeg prvi čovjek Europe Romano Prodi ne želi sresti niti na ulici a kamo li mu pružiti ruku, te servilnog Matu Granića kojemu su gaće pune hoće li uopće proći izborni prag, Kajinov poučak dobiva na snazi uz svu trpkost koju u ustima izaziva.

Jer, mnogo toga bi trebalo Račanu progutati. Od lažnih predizbornih obećanja, poput onog o obračunu s privatizacijskim i inim kriminalom i kriminalcima iz Tuđmanovog doba, do koketiranja s tim istima koji su se u jednom trenutku usudili čak i oružjem preuzeti vlast oko Bobetkove kuće. No njihov dobri pape Ivica, kao niti njihov tata Franjo, nije poslao policiju na njih ali jest na gladne radnike sisačke Željezare, i ne samo na njih, koji su se usudili boriti za svoja prava. Prekrajajući Tuđmanov šinjel u svoje odijelce, Račan je socijaldemokraciju stavio u rasporak, a svoju stranku usmjerio upravo tamo gdje je nekada stajao HDZ.

I kao što Franjo nije dao da se dira u olako obogaćene Kutlaše, tako ni Račanovim prijateljima ne smije ni dlaka pasti s glave. Nakon crne rupe od stotinu milijuna dolara u Riječkoj banci, došla je još jedna koja upravo guta otprilike još toliko u privatnoj prćiji njegovog prijatelja Damira Vrhovnika »Viktoru Lencu«. U oba slučaja Račan je poslao svog »čistača« Slavka Linića da ukloni leševe i učini kao da se ništa nije dogodilo. I kao što je filmskom »cleaneru« Harveyu Keitelu to uspijevalo sa sumpornom kiselinom, tako je uz pomoć državne blagajne reanimiran i »Lenac« u parodiji koju ni Quentin Tarantino ne bi mogao režirati. Pogotovo ne onaj ljigavi dio u kojem Račan govori kako je njegovo prijateljstvo s Vrhovnikom (na čijoj je jahti navodno spavao ispod stola!) jedno, a sudbina »Lenca« drugo, te da je on osobno izlazio sa sjednica Vlade na kojima se o tome odlučivalo. Zaista, zavidnog li poštenja!

To dirljivo prijateljstvo koje prerasta u ljubav ravno je onome koje su nedavno javno iskazali jedan drugome Rade Šerbedžija i Zlatko Vitez zaboravljajući ono što ih dijeli. Tako i Račan »zaboravlja« da se prijatelju u nevolji ne pomaže novcem koji su mu građani ove zemlje povjerili na upravljanje, pogotovo ne uz javno iznesene sumnje da je Vrhovnik do svog bogatstva došao kršeći zakon čiji bi čuvar trebao biti upravo on, Račan. I dok je tomu tako, javnost ima pravo pitati krpa li se taj prijateljev brod dok izbori ne prođu, ili je posrijedi oratkluk, poput onog petog, Pašalićevog, odnosno ne radi li se o organiziranom kriminalu kojemu je cilj opljačkati u ovoj zemlji sve ono što je preostalo nakon Tuđmanovih križara? S kim si, takav si, kaže narod.