Parlament je potvrdio novog ministra, LS-ova predsjednika Ivu Banca, koji je iz Amerike opako kritizirao sadašnju vlast. U kuloarima ga zovu »ministar za isušivanje močvara«. Opravdavajući se što je ipak pognuo kičmu i ušao u Račanovu vladu, kaže: »Imao sam izbor - ili postati politička gerila ili ministar«. Izabrao je fotelju. Zna on da za ideale ionako ginu budale

Stoga se i dogodila paradoksalna situacija da se zbog neodrađenog posla u samo nekoliko dana sazivaju dvije izvanredne sjednice. A sve je unutar saborske zgrade manje-više djelovalo kao farsa. Oporba je i dalje bojkotirala sudjelovanje u izglasavanju svih zakona, osim onih iz paketa tzv. europskih. Činilo se da ni pozicija niti opozicija više pojma nemaju koji su to europski, a koji neeuropski zakoni. Sabornica je i dalje klasično zjapila poluprazna, uz uvijek iste zastupnike u njoj i uvijek iste izvan nje. Ljeto je pa je i našim tribunima važno uhvatiti što više sunca i mora.

I taman kad se u nevjerojatno kaotičnom, ali i dosadnom tjednu, činilo da će napokon doći do malo međustranačkog prepucavanja i uzbuđenja, ni od toga na kraju nije bilo ništa. Četiri su oporbene stranke, naime, podigle buku u Saboru dan-dva uoči sjednice Vlade, na kojoj je Račanova ekipa trebala prodati 25 posto nacionalne »koke nesilice«, Ine. I krenule vikati na sav glas da o toj najvećoj i najvažnijoj privatizaciji dosad treba raspravljati Sabor. Što i nije daleko od istine; Račanova je administracija, ma koliko se klela da je prodaja četvrtine Ine transparentna i napravljena prema zakonu, ipak i narodnim tribunima trebala dati na uvid pokoji dokument.

I onda su oporbenjaci odlučno zaključili da će ustrajati na raspravi o Ini iako su bili svjesni da je i to besmisleno, jer oni niti su odlučivali o prodaji, niti nešto mogu naknadno mijenjati. Iako je premijer rekao da će, pronađe li opozicija ijednu nepravilnost, i prodaja biti obustavljena. Jasno je da je premijer to rekao iz taktičkih razloga, ali zacijelo mu ne pada na pamet takvo što.

Pa se oporbena četvorka, HDZ, HSLS, HSP i DC povukla u »ilegalu« na vijećanje što i kako učiniti, nakon što je odlučeno da će u petak, dan nakon potpisivanja prodaje četvrtine Ine mađarskom Molu, Sabor ipak raspravljati o tek zaključenom poslu. E, tu se onda velika četvorka ekspresnom brzinom raspala. Kamen smutnje? Budiša. Baš čudno. Isti onaj koji je mjesecima »pilao« živce Račanu i svojim dojučerašnjim koalicijskim partnerima sad je krenuo istom metodom, ali u opoziciji, raditi to Sanaderu, Đapiću i Graniću.

Jer su HDZ, HSP i DC smatrali da u sabornicu treba ući i raspravljati o Ini, pa makar to bilo i dan kasnije, kad je sve zaključeno. Ali, razmišljale su prve glave triju stranaka, saborska je govornica i pritom još izravan televizijski prijenos, jedina prigoda da narod vidi što se to uopće kuha. Tko prodaje Inu, kome, zašto, ima li tu nejasnoća ili je sve čisto. Onda su iz pozicije napali HDZ da se zapravo plaši rasprave o privatizaciji Ine, jer bi na vidjelo mogle izaći sve one muljaže počinjene u deset godina njegove vladavine.

Samo je Budiša ostao tvrdoglav ali, je li to nešto čudnom, poznavajući njegovo političko djelovanje? On je, nepokolebljiv kao stijena, smatrao da u raspravi ne treba sudjelovati, jer to više nema smisla. Uzalud se Granić trudio uvjeriti ga da oporba ostane jedinstvena. Tko s Budišom sije, u pravilu nikad ne zna što će na kraju požnjeti. Zato su Sanader (koji se u Saboru nije ni pojavio nego je s partnerima komunicirao telefonski), Đapić i Granić s pravom »podivljali«, posebice kad im je predsjedavajući Tomčić svisoka kazao nešto u stilu »raspravljali vi ili ne raspravljali o Ini, Vlada je već donijela odluku«. Time je Tomčić tribunima elegantno kazao da su ionako nevažni i u odlukama, i u srcima građana.

Jedan od rezimea proljetno-ljetnog zasjedanja parlamenta jest i to da zastupnici, iako je u sustav elektroničkog glasanja »upucano« 300.000 eura, u većini slučajeva i dalje glasaju ručno. Ili zaboravljaju ključiće ili još nisu svladali kompliciranu tehnologiju pritiskanja na tri moguće tipke. Možda će u tome biti bolji onaj idući saziv.

Parlament je potvrdio i novog ministra, LS-ova predsjednika Ivu Banca. Čovjek čije je političko djelovanje fenomen, jer dosad je, naslijedivši Zlatka Kramarića na predsjedničkom mjestu, strankom uglavnom upravljao iz Amerike, odakle je opako kritizirao sadašnju vlast, čiji je sastavni dio i njegova stranka. U kuloarima ga zovu »ministar za isušivanje močvara«. Sada, opravdavajući se što je ipak pognuo kičmu i ušao u tu omraženu Račanovu vladu, kaže: »Imao sam izbor - ili postati politička gerila ili ministar«.

Uza sva saznanja o njemu, javnost nije imala pojma da se u Bancu zapravo krije Che Guevara. Između gerilske borbe u džungli, s puškom u ruci, Banac je ipak izabrao udobniju fotelju u Vladi i jednom ministarstvu. Zna on da za ideale ionako ginu budale.