Manevarski prostor opozicije, koju do tada zapravo više neće čekati niti jedna ključna točka na kojoj bi mogla poljuljati svoje suparnike, bit će bitno sužen. Neće se moći protiviti »europskom« setu zakona, jer tvrdi da je na istom putu, niti će joj koristiti bilo kakav drugi vid podizanja temperature za koji neće imati pokriće. Pogotovo nakon što su počele stizati prve pohvale inozemnih eksperata za transakciju između Vlade i MOL-a o ulasku te mađarske kompanije u vlasničku strukturu INA-e, a koje se mogu protumačiti i kao politička pljuska opozicijskim strankama koje su se grčevito protivile njenoj realizaciji.

Predsjednik Stjepan Mesić, međutim, volio bi da se izbori održe na proljeće. On je očito uvjeren da će do tada birači, među kojima dobar dio prigovara vlastima na nizu mjera kojih je proizvod osjećaj da žive lošije nego prije, na svojoj koži osjetiti poboljšanje i to iskazati na glasačkim mjestima dajući potporu strankama vladajuće koalicije. I taj način razmišljanja može se učiniti pragmatički dobrim, ali vjerovanje u takvo nešto kao što je kolektivni osjećaj zadovoljstva zna biti varljiva kategorija. No, Račan i Tomčić, a pogotovo predsjednik Sabora i HSS-a koji je ne tako davno i sam »uvjerio« premijera, do tada sklonijeg Mesićevom »izbornom hodogramu«, da je izbore bolje održati u poznu jesen, izborima u studenom ne samo da žele kapitalizirati ono što već smatraju da imaju u rukama, nego djeluju i preventivno. Naime, preko zime se štogod može i »zabrljati«. Primjerice, može doći do velikih svađa oko proračuna. A s obzirom na pozicije određenih ministara i ministarstava, njihove potrebe te stranačku križaljku u Vladi, nitko ne bi mogao staviti ruku u vatru da u tom prepucavanju, još k tome u izbornoj nervozi, ne bi bilo i štete za vladajuću koaliciju. Također, krajem godine bi možda mogla doći i neka nova optužnica, koja bi opet mnogo toga mogla zakomplicirati.

Sve je to divno i krasno. Vodeći ljudi u državi rekli su što misle o izborima, odnosno o onome što učiniti da ne dopuste pobjedu opozicije, ali su sva trojica »zaboravila« da smo na kraju srpnja izborne godine koja traje do kraja ožujka, i da je sada već bilo nužno znati točan datum izbora a ne samo »okvirno vrijeme« njegova održavanja. Izbori će vjerojatno i biti onda kada to odluče Račan i Tomčić a od tog roka nas dijele samo četiri mjeseca. Umjesto, dakle, da već sada znamo dan i sat kada ćemo na birališta, trojica državnika izriču svoje, još neobavezujuće sudove o vremenu kada će se oni održati.

U zemlji koja pretendira biti demokratska točno vrijeme izbora se mora znati davno unaprijed. I to je znak poštivanja demokratskih institucija, a izbori su jedna od temeljnih. Ako se u hrvatskoj političkoj praksi u vrijeme vladavine HDZ-a s time kalkuliralo, vrijeme je da se konačno prestane. Pa, i po cijenu da onaj koji je na vlasti i treba raspisati izbore ne poluči očekivani rezultat. Naposljetku, izbori i služe da bi se stranke natjecale i međusobno smjenjivale na vlasti, a institucije poput izbora su one koje treba gajiti i čuvati, a ne nabacivati se njima.