Izborima se kod nas pripisuje sudbinska uloga prekonoćne društvene renesanse iako sa startne pozicije prema cilju kreću u pravilu isti "trkači rumene kadulje", a pasionirani kladioničari gotovo bi ziher mogli već sada staviti visoke uloge na favorite. Nema u toj utrci velikih iznenađenja, teško da će biti i zamjetnijeg broja novih imena, jer ovo je ipak sport s najviše "sidruna", pa se stoga čovjek doista mora pitati čemu tolika frka oko izbora.

"Dvojac s kormilarom", Mesić, Račan i Tomčić (kormilom će, kako veli šef države, smjer koalicije određivati predsjednik parlamenta), načelno se suglasio oko izbornog termina. Bit će to druga polovina studenoga ove godine. Preferirani Mesićev izborni tajming, proljeće 2004. g., nije prošao pa je predsjedniku RH preostalo tek benevolentno konstatirati kako misli da bi tek nakon Nove godine do izražaja došli pozitivni efekti poteza ove vlasti, ali ako premijer i predsjednik parlamenta misle da je studeni pravo vrijeme, on će tada, kao i svaki drugi građanin, na izbore izaći.

Mesić je oko izbornog termina dosljedan, a njegov prijedlog ima i svoju logiku, ali takvo ekstenzivno prolongiranje datuma suočavanja s biračima Predsjednik, kao svojevrstan "solist", sebi može dopustiti bez osobitih opterećenja i strahova koji uvelike obilježavaju predizbornu psihologiju ostatka posade što se potencijalno nominirala za neretvansku utrku lađa (Račan, Tomčić). Njegov rejting (navodno bi u ovom trenutku 67 posto građana za njega glasovalo) svakako može odsklizati, pogotovo ako se odbjegli general Gotovina, za kojega je Mesić i osobnim autoritetom jamčio, u najskorije vrijeme ne pojavi pred Haaškim tribunalom. Odnosno, nastavi li njegovo daljnje uporno skrivanje neozbiljno (da ne kažemo infantilno) pravdati "sezonom godišnjih odmora", zbog čega je operacija "spašavanja vojnika Ante" malo zastala(!?) Predsjednik-građanin, kakvom Mesić ne uspijeva odoljeti čak ni u krajnje osjetljivim situacijama (što uvijek nije osobito šarmantno), unatoč zasad neuspjeloj intervenciji u "slučaj Gotovina", javnost uvjerava kako sada sve ovisi o generalovoj procjeni, a dosad su za njega odlučivali drugi. Da je doista tako, zar bi gotovo dva mjeseca od intervjua Nacionalu i eksplicitnih izjava kojima priznaje hrvatske državne institucije, hrvatsko pravosuđe i Haaški sud, Gotovina i dalje dvojio oko toga što mu je činiti, zatežući omču oko svoga vrata i hrvatske EU-budućnosti?

Premijeru i predsjedniku Sabora, pak, s iskustvom svađalačke, konfuzne koalicije za vratom, u kojoj se za dobar politički ukus prečesto vodio rat svih protiv sviju, vrijeme može biti prije negativan negoli pozitivan čimbenik. Studeni je, stoga, dobro odmjeren tajming, koji će popuniti što ljetna siesta, što posao na EU-upitniku oko kojega bi se teško i oporba usudila remetilački djelovati, s obzirom na to da je priključenje Uniji i njezina temeljna programska orijentacija. Tomčić drži da je nužno Vladi u novom sazivu dati priliku da pred Europskom komisijom, koja će procjenjivati hrvatsku eurokompatibilnost, potvrdi svoj deklarirani EU-smjer. Premijer naprotiv, očito uvjeren u postizborni kontinuitet sadašnje vlasti, smatra da je EU-u dosta i dva dana za testiranje kursa nove Vlade, a izbori ne ovise o ocjeni Komisije glede potvrđivanja službene kandidature Hrvatske za EU, jer se to ionako neće dogoditi prije ljeta iduće godine.

Do izbora bit će kojekakvog političkog "prostituiranja", od onog u maniri velikog SDP-ova šarmera Ivana Ninića, koji se u "vrućoj patroli hrvatskih zečica" potrudio impresionirati jednu od djevojaka što se poželjela s njim upoznati (a njezina je riječ za njega zapovijed), do senzacionalne najave partnerstva "socijaldemokrata po uvjerenju", svojedobnog Tuđmanova savjetnika po zanimanju, sociologa Slavena Letice, s Đapićevim HSP-om. Nije povjesničar Ivo Banac unikatni primjerak neotpornosti i najžešćih kritičara na sirenski zov vlasti, ali je u posljednje vrijeme najeklatantniji. Nažalost, to samo govori da je močvara prirodno stanje hrvatskoga političkog duha nad kojom krilima lepeću kojekakve barske ptice, oblikovane svojim staništem i zakonom održanja. A sve ih se može namamiti na istu ješku.