Vjesnik: 23. 07. 2003.
Šest kandidata čeka sedam glasova za predsjednika Ustavnog suda
Ako se parlamentarni izbori održe sredinom studenoga, kako najavljuje premijer Račan, do prosinca - kad treba izabrati novog predsjednika Ustavnog suda - već će se znati konture buduće vlasti, a one bi mogle izravno utjecati na odluku o predsjedniku Ustavnoga suda / Postoji mogućnost da izbor u Ustavnom sudu bude svojevrsna kontra parlamentarnoj većini
ZAGREB, 22. srpnja - Početkom prosinca 2003. godine istječe prvi mandat dr. Smiljka Sokola na mjestu predsjednika Ustavnog suda. S obzirom na njegovo zdravstveno stanje (o kojem su mediji ispleli mnoge, pa i neukusne priče), računalo se da se Sokol neće drugi put kandidirati za mandat na koji inače ima pravo.
Sadašnji potpredsjednici, dr. Petar Klarić i dr. Jasna Omejec, svaki na svoj način kandidiraju za Sok
olova nasljednika.Klarić (svrstan u desničare) već je dugo u Ustavnom sudu i predsjedničko bi mu mjesto dokraja zaokružilo sveučilišnu karijeru. Jasna Omejec (ubrojena u ljevičare) i kao sveučilišna profesorica (katedra upravnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu) lako bi mogla istaknuti kandidaturu za mjesto predsjednika, s obzirom na nekoliko teških predmeta čija su rješenja njeni kolege u Sudu prihvaćali jednoglasno.
Otkud onda kandidatura Vice Vukojevića, kao što to najavljuje jedan hrvatski tjednik? U sudskim se kuloarima tvrdi da je riječ o testiranju javnoga mnijenja. Jer, ambiciju da se natječe pokazao je i član Ustavnog suda Željko Potočnjak. I Milan Vuković bi svakako htio na to mjesto, makar je dosad dolazio i odlazio iz Ustavnog suda kao s
kolodvora. To je već sasvim ozbiljan niz kandidata koji, uz eventualnu Sokolovu odluku da obnovi mandat, čini šest kandidata koji računaju na sedam glasova potrebnih za izbor.Ako se izbori održe sredinom studenoga, kako najavljuje premijer Račan, do prosinca - kad treba izabrati novog predsjednika Ustavnog suda - već će se znati konture buduće vlasti, a one bi mogle izravno utjecati na odluku o predsjedniku Ustavnoga suda. Postoji mogućnost da izbor u Ustavnom sudu bude svojevrsna kontra parlamentarnoj već
ini.Naime, Ustavni sud je, ponajprije, mjerodavan za nadzor izbora. Odlučuje i o odgovornosti predsjednika Republike, nadzoru rada političkih stranaka, ustavnim tužbama protiv državnih tijela i o suglasnosti zakona s Ustavom.
U tom smislu, svrstavanje sudaca na lijeve i desne, prema mišljenju nekih sudaca s kojima je Vjesnik razgovarao, nije bez uporišta, jer o tome svjedoče njihovi glasovi pri odlučivanju. Na takvo svrstavanje »miriše« odluka o ukidanju pravilnika
MORH-a o pravu uposlenika na davanje javnih izjava. Na sjednici su mišljenja izdvojili Sokol, Omejec i Račan (svrstani ulijevo). Na sjednici o HT-pretplati na računima protiv su glasali Sokol, Račan, Omejec, Klarić i Matija.
Međutim, neki suci, i lijevi i desni, slažu se da bi smisao vijesti o Vukojeviću kao predsjedniku mogao biti sračunat i na obezvrjeđivanje uloge Ustavnoga suda u cjelini. Tome još dodaju ocjenu da bi se tim omalovažavanjem unaprijed obezvrijedio i rad Ustavnoga suda tijekom izbora za Sabor, a i njegove buduće odluke.
Kuloari ne daju mira ni jednoj sutkinji i sucu. Tako se uzalud Nevenka Šernhorst, stažom najmlađa među sucima, od dana izbora brani od desne orijentacije koja joj se pripisuje.
Matija se veže uz činjenicu da mu je mandat ustavnoga suca počeo kad i mandati Vukojevića (HDZ-ov saborski zastupnik i predsjednik neslavne komisije za istragu o žrtvama rata i poraća). Istodobno se u Ustavni sud vratio i Milan Vuković (iz predsjedničkog kabineta Vrhovnog suda, na kojem ga više nije mogla braniti ni Tuđmanova naklonost). Marijan Hranjski i Ivan Mrkonjić »nagrađeni« su ustavnim mandatima za ulogu u Državnom odvjetništvu (Hranjski) i predsjedavanjem Upravnim sudom (Mrkonjić).
U tim političkim igrama najslabije je prošla Agata Račan, s uspješnom karijerom na najtežim poslovima pisanja i oblikovanja zakona. Zadržano ju je prezime koštalo »opaski« da joj je bivši muž (a sadašnji premijer) osigurao sinekuru na Markovu trgu.
Sad su svi ti stvarni i izmišljeni dogovori došli na naplatu. Stradat će, prema običaju, i nedužni. Ali, ono što može zabrinjavati je da čak šestero od 13 sudaca misli da zaslužuje predsjedničko mjesto. To govori o pomanjkanju osobnih kriterija.
Vlado Rajić