Bilo je samo pitanje hoće li Dario Vukić biti izbačen iz HDZ-a ili će sam napustiti stranku. Za razliku od, primjerice, Božidara Kalmete ili Ivana Šukera koji su u predsjedništvo HDZ-a također izabrani na Pašalićevoj listi, Vukić nije htio iskazati punu poslušnost predsjedniku Ivi Sanaderu. Ipak je, međutim, godinu dana vjerovao da se može održati u vrhu HDZ-a i pored toga što je na sjednicama stranačkih tijela osporavao Sanaderove poteze. No, nakon što su raspušteni odbori HDZ-a u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji, Vukiću je postalo jasno da je kraj blizu. Sanader ne trpi u svom okruženju nikakvo raznoglasje.

Činjenica da je HDZ-om u riječkoj regiji upravljao čvrstom rukom umanjuje vrijednost Vukićevog optuživanja Sanadera za gušenje unutarstranačke demokracije. Jednako tako i Vukićevo vjerovanje da su Tuđmanov HDZ krasili demokratičnost i tolerancija. No, ne može se samo tako prijeći preko tvrdnji jednog insidera da u HDZ-u nema elementarne slobode mišljenja. Posebno odzvanja i Vukićevo upozorenje da bi Sanader i Hrvatskom pokušao vladati autokratski kad bi pobijedio na izborima.

Može li se zaista od čovjeka koji je počistio iz stranke sve ljude koji ga nisu dovoljno doživljavali kao superiornog lidera očekivati da se ponaša drugačiji u ulozi premijera? Jedno je sigurno, Vukić će biti među najzadovoljnijima ako Sanader ni ne dođe u poziciju da ga se ocjenjuje kao premijera.