Slobodna Dalmacija: 25. 07. 2003.

STOTINE SLUŽBENIKA EUROPSKE KOMISIJE POD ISTRAGOM ZBOG VELIKE PRIJEVARE TEŠKE 5 MILIJUNA EURA

Kad zubar postane znanstveni savjetnik

Iz Bruxellesa: Ines SABALIĆ

Stotine bruxelleskih službenika i svi direktorati u Europskoj komisiji su pod internom istragom zbog višemilijunske prijevare koja se dogodila u Eurostatu, statističkoj agenciji Europske komisije.

Iako je skandal vjerojatno ograničen samo na Eurostat, istraga je vrlo široka, jer ova prijevara budi neka od najneugodnijih sjećanja u sjedištu EU-a, na Komisiju Jacquesa Santera koja je 1999. morala odstupiti zbog prijevare. U tom najvećem dosad bruxelleskom skandalu, pošto se ustanovilo da je povjerenica Edith Cresson svog zubara proglasila znanstvenim savjetnikom i u to ime isplatila mu više od stotinu tisuća eura, svih 20 povjerenika dalo je ostavku.

Nova Komisija Romana Prodija došla je s devizom "nulte tolerancije" prema prijevarama. Iako je Bruxelles u ovo doba već obično pust, glasovi koji ovih dana traže "odgovornost" za Eurostat vrlo su brojni. Moguće je da Romano Prodi zamoli povjerenika Pedra Solbesa, koji je zadužen za Eurostat, da dade ostavku po prinicpu "zapovjedne odgovornosti".

Naime, godine 1999. tadašnji predsjednik Jacques Santer nije imao takva ovlaštenja, odnosno, Edith Cresson odbila je podnijeti ostavku. Dosad su u Eurostatu nađeni lažni ugovori, privatni bankovni računi na koje su išli novci iz europskog zajedničkog budžeta, kao i paralelno, privatno, računovodstvo.

Ugovori s četiri glavne kompanije s kojima je poslovao Eurostat, agencija za statistiku Europske komisije gdje se dogodila najvjerojatnija prijevara, suspendirani su... Prodijevoj Komisiji se predbacuje da je prekasno i premlako reagirala na glasine o prijevari. Ova velika interna istraga pokrenuta je tek kad je OLAF, neka vrsta unutrašnje financijske policije EU-a, (nama poznat jer je vodio istragu o šećeru), poduzeo tri odvojene istrage. Interni tim će preko ljeta pažljivo prokontrolirati više od 400 ugovora.

Eurostat jest službena agencija Europske komisije, ali je svoje usluge prodavala i drugim klijentima, iz privatnog sektora. Statistika je vrlo dobar biznis. Prihod od prodaje statističkih podataka, a koji se dosad otkrio u Eurostatu na raznim privatnim računima je 920.000 eura. Računa se da je ukupno, kroz privatne račune, nestalo oko 5 milijuna eura. Jedan od načina na koji novci vrlo lagano mogu nestati jest taj da Komisija uposli neku treću kompaniju za dio posla i plaća joj po obavljenom poslu. To je vrlo raširena praksa u bruxelleskim institucijama, jer iako Komisija ima 20.000 uposlenih, oni ne mogu riješiti baš sve poslove.

Otkrivene su i razne druge nepravilnosti. Na primjer, Yves Franchet, dosadašnji glavni direktor Eurostata, imao je visoke pozicije i u dvije kompanije s kojima je Eurostat radio, i koje su sada pod istragom. Odgovor koji je Komisija do sada davala kad bi se netko čudio takvoj praksi, bio je da je Franchet bio u tim firmama da bi se izbjegle nepravilnosti, ali naravno, ova prijevara baca na sve drugo svjetlo.