Tjedniku Feral Jakovčić je priznao da je od čelništva Glasa Istre tražio da direktor lista Željko Žmak časno odstupi, te da se novinari Dražen Majić i Zoran Angeleski »uklone« iz novina. Na upozorenje novinara kako nema pravo tražiti takve stvari od vlasnika i urednika jedne privatne i neovisne novine te da moć koja mu je povjerena na izborima nema pravo koristiti za pritisak na nezavisne medije, šef IDS-a je uzvratio: »Vi mislite da nemam, a ja mislim da imam«

PULA – Nakon posljednje Jakovčićeve izjave u najnovijem broju Ferala očito je da su skinute sve maske i da je vrh IDS-a odlučio otvoreno i bez skrupula uništiti Glas Istre i ukloniti neke od njegovih »nepoćudnih« novinara. Istarski župan i predsjednik IDS-a Feralovom je novinaru otvoreno i bez trunke kajanja priznao da je od čelništva Glasa Istre tražio da direktor lista Željko Žmak časno odstupi, te da se novinari Dražen Majić i Zoran Angeleski »uklone« iz novina. Na nedvosmisleno upozorenje Feralovog novinara Igora Lasića da Jakovčić nema pravo tražiti takve stvari od vlasnika i urednika jedne privatne i neovisne novine te da moć koja mu je povjerena na izborima nema pravo koristiti za pritisak na nezavisne medije, Jakovčić je uzvratio: »Vi mislite da nemam, a ja mislim da imam to pravo«. Jakovčić je usput izjavio kako su pojedini novinari Glasa Istre srozali ugled novine i » bilo bi bolje da se maknu iz te kuće«.

IDS-ova akcija ušutkavanja Glas Istre započela je u veljači ove godine, nakon što je presudom Općinskog suda u Bujama Ivan Jakovčić izgubio svoje nezakonito stečeno selo Sveti Juraj. Također, pritisci i prijetnje intenzivirali su se i nakon što je Glas Istre otkrio postojanje više arheoloških nalazišta na području Barbarige i Dragonere zbog čega je Državno odvjetništvo pokrenulo inicijativu poništenja spornih prodaja na tom području. Jakovčić i Žufić i najbliži partijski vrh tada su uvidjeli da je vrag odnio šalu i da pisanje Glasa Istre ima više utjecaja na istarsku stvarnost nego što to oni mogu otrpjeti. Žufić je zaprijetio medijskim objavljivanjem opasnih materijala o Glasu Istre 22. veljače kada je u svom reagiranju istaknuo: »Ja ću se pobrinuti da o tome pišu druge novine i izvještavaju drugi mediji«.

Jakovčić se potom susreo sredinom travnja s našim kolegom Goranom Prodanom na večeri u restoranu »Viking« u Limskom kanalu i najavio da će nezgodni podaci o Glasu Istre izaći u javnost, ali da ih neće on osobno pustiti. Jakovčić je Prodanu dao do znanja da iza toga »puštanja« informacija stoji Stevo Žufić. Jakovčić si je na tom sastanku, dopustio da, eto, poruči Žmaku da ustupi novine i Glas Istre proda nekom neutralnom.

Očito je da se Jakovčić zanio u svom autokratskom poimanju politike jer ucjena urednika Glasa Istre da će u medije dati informacije o navodnim nezakonitostima Glasa Istre, uz istodobnu ponudu za preuzimanjem vlasničkog udjela nimalo ne spada u demokratske, a što je još više poražavajuće, ni u dosegnute civilizacijske okvire. Dakako da je Glas Istre odbio ucjene, pa smo trenutno svjedoci ostvarivanja IDS-ovih prijetnji koje su posve prozirno započele u pretposljednjem, a onda i posljednjem broju Nacionala. Prozirnost Nacionalovog i Prodanovićevog odrađivanja posla za vrh IDS-a i neuvjerljivost njihovih naknadnih demantija, posve su se jasno iščitali već u prvom tekstu Nacionalovog novinara Mladena Plešea koji se čak deset puta pozvao na IDS i njegovo vodstvo (i to kao jedini izvor), dok je u samom uvodu nedvosmisleno napisao: »Nacional je doznao da je IDS zbog nezabilježene hajke odlučio uzvratiti udarac: odvjetnik Čedo Prodanović dovršio je tužbu protiv vlasnika Glasa Istre Željka Žmaka...« Pametnome dovoljno.

No, to nije spriječilo »vještog« Jakovčića koji je nakon toga u više intervjua izjavljivao da niti on, a ni njegova stranka ne stoje iza podizanja tužbe protiv Glasa Istre. A taj mjehur od sapunice pretvorio se najnovijim Jakovčićevim priznavanjem vlastitih prijetnji, te s druge strane pritiscima Soldatića, jednog od njegovih najlojalnijih kolega – u gnojni čir. Taj bi čir, da je časti i pravde kao što nije, morao puknuti na, za časnog političara jedini normalni način – ostavkom.

I stoga na kraju, bez namjere da se prikažemo žrtvama jer to nismo, već čisto ljudski: Mi samo radimo svoj posao. Iskreno se zahvaljujemo svim čitateljima koji nam svakodnevno i širokogrudno, bilo na ulici, bilo telefonom, SMS-om, ili e-mailom, izriču blagotvorne riječi podrške.