Izvještaj vojno-redarstvena akcija »Bljesak«, što ga je Hrvatski helsinški odbor (HHO) za ljudska prava objavio u četvrtak, donosi barem dvije važne novosti. Prva je ta da precizno navodi broj osoba ubijenih ili poginulih za vrijeme akcije »Bljesak«. Time se onemogućava (ili barem smanjuje mogućnost) manipulacija brojem žrtava, što je jedan od omiljenih hobija na prostoru jugoistoka Europe. Druga je ta da su žrtve imenovane, čime se pak jasno podsjeća da je riječ o ljudima.

Izvještaj otvara brojna pitanja. Kolikogod bio zasnovan na podacima koji su vrlo ozbiljno provjeravani, nije mogao (niti je to svrha takvog izvještaja) odgovoriti na sva pitanja. Dapače, izvještaj upućuje na to da bi se netko s više moći, i ne samo u Hrvatskoj, morao ozbiljno pozabaviti cijelim nizom indikacija koje se već godinama vezuju uz akciju »Bljesak«, a koje proizlaze i iz podataka skupljenih i obrađenih u izvještaju i predstavljenih na konferenciji za novinare.

Indikativno je da do danas, prema riječima predsjednika HHO-a prof. dr. Žarka Puhovskog, nije pokrenuta ni jedna istraga zbog događaja neposredno vezanih uz »Bljesak«, što znači da to nije učinjeno čak ni u slučaju ubojstava u selu Medari. Indikativno je da pripadnici vojske bosanskohercegovačkih Srba nisu vojno pritekli u pomoć srpskoj paravojsci u zapadnoj Slavoniji. Nije zanemarivo ni to da su pripadnici međunarodnih organizacija, primjerice UNHCR-a, (su)organizirali iseljavanje srpskog stanovništva iz zapadne Slavonije u Bosnu i Hercegovinu. Nije zanemarivo ni to da je nakon akcije, u usporedbi s »Olujom«, bilo mnogo manje paleža, a mnogo više pljačke.

Činjenica da su mnogi Srbi iz zapadne Slavonije htjeli napustiti Hrvatsku jasno govori i o tome koliko su se oni osjećali sigurnima, ali može govoriti i o tome u kakvome su svijetu živjeli. Indikativno je da su srpske paravlasti lokalne Srbe (one koje su formalno tretirale kao svoje građane), a koji nisu htjeli ići u izbjeglištvo, tjerale u izbjegličke kolone. Indikativno je i to da su civile u izbjegličkoj koloni ubijali i pripadnici srpske paravojske. Itekako je zanimljivo da vlasti Republike Srpske i SRJ 1998. u vrijeme kada je HHO prvi put pokušavao istraživati »Bljesak« nisu za to »pokazale velike simpatije«. Posebno je indikativno da dio navedenih žrtava nije evidentiran ni na jednom popisu žrtava, što pak znači da su ti ljudi, izgubivši život, izgubili i pravo da njihova smrt bude registrirana.