Vjesnik: 28. 07. 2003.

Državno odvjetništvo osposobljeno da spriječi pljačku državne imovine

Najlakše je bilo promijeniti zakon i bivše pravobraniteljstvo pretvoriti u građanski odjel Državnog odvjetništva

ZAGREB, 27. srpnja – Gotovo polovica od 549 državnih odvjetnika u Hrvatskoj radi u građanskim odjelima 59 općinskih, 19 županijskih i Državnom odvjetništvu. Kaznenjaci godišnje zaprime oko 90.000 predmeta, civilisti 10.000 spisa manje. Kaznenjaci su uspjeli za 55 posto smanjiti broj neriješenih prijava, građanski odjel ima 187.000 predmeta u radu.

I to bi bila statistika ukupnog učinka Državnog odvjetništva u Hrvatskoj za 2002. godinu. Ti podaci pokazuju da je, zapravo, najjednostavnije bilo zakonom ukinuti bivša pravobraniteljstva i pretvoriti ih u građanske odjele u državnim odvjetništvima. Jer, bolju učinkovitost u kaznenom odjelu ne prati i ona u civilnom dijelu iste službe.

Kod bivših pravobranitelja, očito, šok »pridruživanja« još nije prošao. Svakodnevna praksa zastupanja države na temelju zakona i postupanja po punomoći jedinica lokalne uprave i samouprave pokazuje stare navike da se uočeni nedostaci u obrani novčanih i ekonomskih interesa i imovine države brane samo »pravobraniteljskim«, a ne državnoodvjetničkim sredstvima.

Na stolovima viših državnih odvjetništava tako se, kontrole radi, gomilaju spisi u kojima je tužitelj-civilist u svom predmetu naišao na elemente kaznenog djela, ali ih je u rješavanju – preskočio. Tako, na primjer, u provjeri ugovora o prodaji (»privatizaciji«?) hotela na Jadranu bez odjeka prolazi cijena derutne građevine za koju je kupljeno i zlata vrijedno zemljište oko hotela.

Slično je i s prodajom nekih tvrtki. Ugovoreni i prodavani portfelj se ne provjerava, pa se za mali novac nerijetko kupuje silno vrijedna ostala imovina. Primjer je slučaj »Croatia Busa«. Za vrijednost prijevozničke tvrtke kupljen je i poslovni prostor u Heinzelovoj ulici u Zagrebu, koji tržišnom vrijednosti daleko prelazi vrijednost kupljene tvrtke.

Primjer »Croatia Busa« ujedno je i pokazatelj da »udruženi« tužitelji civilisti i kaznenjaci mogu spriječiti golemi gubitak (i državne) imovine. To što je priča zapela na Trgovačkom sudu u Zagrebu ne mijenja ocjenu da građanski i kazneni odjeli mogu (i moraju) djelovati zajedno.

Još je bolji primjer djelovanje Državnog odvjetništva u području otkrivanja i procesuiranja pretvorbenog i privatizacijskog kriminala. Tek kad se tako udruženo tužiteljstvo pojavilo u takvim predmetima bilo je moguće uvidjeti sve slabosti propisa kojim se taj kriminal htio spriječiti i sankcionirati. Naime, taj zakon uopće ne sankcionira pretvorbene i privatizacijske nezakonitosti. Njegove se norme ne mogu podvesti pod odredbe Kaznenog zakona, jer je u vrijeme donošenja kaznenih normi u hrvatskom gospodarstvu na snazi bio sasvim drukčiji društveni odnos.

Toj zakonskoj mani valja dodati i činjenicu da većina bivših pravobranitelja nije osposobljena za poslove otkrivanja i prijavljivanja počinitelja tih djela. Tako nitko, pa ni Državno odvjetništvo, nije zadovoljno učincima svojega rada prema počiniteljima djela protiv službene dužnosti, zlorabe ovlasti u gospodarskom poslovanju i prikrivanja protuzakonito dobivenog posla. Ta tri paragrafa su ujedno i sve na temelju čega se mogu optužiti počinitelji privatizacijskog kriminala.

U takvim je uvjetima logično da većina slučajeva dospijeva u zastaru, da su za gospodarski kriminal samo 73 osobe dospjele u zatvor, a 63 posto počinitelja kažnjava se uvjetnom osudom.

Pod teškim teretom sumnje da se tužiteljstvo bavi samo sitnim ribama nemoguće je provesti i kadrovsku reformu u građanskom, a onda i u kaznenom dijelu Državnog odvjetništva.

Vlado Rajić