Slobodna Dalmacija: 30. 07. 2003.
RAZGOVOR - Dr. ANĐELKO AKRAP KOMENTIRA REZULTATE ISTRAŽIVANJA O RODNOSTI I OBITELJSKOJ POLITICI
Bit će nas 860 tisuća manje
Tako značajno smanjenje broja stanovnika
do 2050. godine gotovo je bezazleno u odnosu na promjene u dobnom sastavu. Udio mladih do 14 godina pao je na 17 posto, stanovništvo je u prosjeku staro 39,7 godina, a udio starijih od 65 godina iznosi 15 postoDržavni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži upravo je dovršio "Istraživanje činitelja fertiliteta (rodnosti) u Hrvatskoj i mogući utjecaj nekih mjera obiteljske politike na odluku o broju djece". Zamolili smo dr. Anđelka Akrapa, profesora demografije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i
voditelja ovoga projekta, da za naš list iznese neke glavne rezultate i zaključke:Brak nije zastario
Projekcije pokazuju da će u Hrvatskoj 2050. biti oko 860.000 stanovnika manje u odnosu na početak 21. stoljeća. Pod utjecajem dugogodišnjeg snižavanja broja živorođenih, osjetno će se smanjiti udjel mladih i osoba u radnoj dobi, a porast će broj stanovnika u dobi iznad 65 godina.
Tako značajno smanjenje ukupnoga broja stanovnika gotovo je bezazleno u odnosu na promjene koje će se dogoditi u dobnom sastavu s
tanovništva. Prema popisu 2001., hrvatsko je stanovništvo zašlo u duboku demografsku starost: udio mladih do 14 godina starosti u ukupnome stanovništvu pao je na samo 17 %, stanovništvo je u prosjeku staro 39,7 godina, udio starijih iznad 65 godina iznosi 15 %, itd.Postoje li realne šanse za zaustavljanje depopulacije, odnosno za povećanje broja živorođene djece?
Osnovni cilj istraživanja je bio utvrditi glavne čimbenike i probleme s kojima se susreću žene pri odluci o rađanju sljedećeg djeteta ili odustajanja od toga. Istraživanjem je obuhvaćen uzorak od 1220 ispitanica, koji su činile žene od 20 do 35 godina koje već imaju jedno ili više djece.
I kakvi su bili odgovori?
Od ukupnoga broja ispitanica 60,6 posto njih planira imati još djece, a preostalih 39,4 posto to ne planira. Ispitanice koje ne žele još djece imaju u prosjeku 2,15 djece, a one koje planiraju još djece imaju u prosjeku 1,41 dijete. Prema stavovima svih ispitanica, za njih je 2,32 djece optimalan broj djece. Ispitanice koje žele imati još djece, žele imati 2,7 djece, a optimalnim brojem djece u Hrvatskoj smatraju 2,4.
Suprotno tome, razmjerno je značajan broj žena u središnjoj reproduktivnoj dobi koje su izvan braka ili nemaju djece. Kako bi se osiguralo jednostavno, tj. u istomu broju, obnavljanje stanovništva, jedna bi žena u prosjeku trebala roditi 2,1 dijete. Veći broj ispitanica iz skupine žena koje planiraju imati još djece želi imati troje djece.
Kako biste komentirali te podatke?
Oni nesumnjivo pokazuju respektabilnu potencijalnu sklonost rađanju u slučaju odgovarajuće obiteljske politike.
Koji su to ograničavajući čimbenici stvaranja brojnih obitelji i što bi država trebala činiti?
Hrvatska nema sustav stambene opskrbe, a ni strategiju stambene politike za mlade. Oko 10 posto žena s djecom u podstanarskom je statusu, a oko 35 posto ispitanica živi kod roditelja. Ispitanice koje žive u vlastitu stanu imaju prosječno najveći broj djece, a podstanarske obitelji imaju najmanji broj djece.
Općenito se tvrdi kako obrazovanija žena ima veće profesion
alne aspiracije, koje lakše ostvaruje s manjim brojem djece.U obrazovnoj strukturi značajno prevladavaju ispitanice sa srednjom stručnom spremom. Polovica ispitanica s magisterijem i doktoratom smatra optimalnim brojem djece za obitelj u Hrvatskoj 2,2, a također žele imati u prosjeku 2,6 djece. Dakle, i kod ispitanica s najvišim obrazovanjem u sustavu životnih vrijednosti djeca su relativno vrlo visoko rangirana.
Kako žene gledaju na brak, koji neki smatraju zastarjelim?
Oko 97 posto ispitanih žena brak ne smatra zastarjelom institucijom, a oko 59 posto žena smatra zadaćom roditelja omogućiti najbolje svojoj djeci čak i po cijenu vlastita blagostanja.
Ako se u nekome društvu pridaje velika vrijednost braku i obitelji, znači li to da će to samo po sebi pridonijeti većem broju djece?
Nipošto. Tipičan su primjer za to Italija i Španjolska, gdje unatoč visokoj stopi sklapanja brakova imaju vrlo lošu demografsku sliku. To se objašnjava visokom nezaposlenošću mladih i visokom cijenom stanova i kuća, što mlade priječi da ulaze u brak. S druge strane, u nordijskim se zemljama više od 50 posto djece rađa izvan braka, a imaju najpovoljnija demografska kretanja.
Rađanje uz pomoć društva
Na koji način žene mogu i žele kombinirati zaposlenje izvan kuće i odgoj djece?
Sa stajališta povećanja sklonosti rađanju i eventualne primjene mjera populacijske politike, za nas su osobito bitna dva istraživačka podatka: oko 60 posto žena-ispitanica drži da može raditi puno radno vrijeme i podizati dvoje djece, a oko 40 njih misli kako može imati više od dvoje djece i raditi skraćeno radno vrijeme.
Indikativan je podatak da bi samo oko 23 posto ispitanica moglo raditi puno radno vrijeme i imati više od dvoje djece.
Jedno vrijeme se u nas o rađanju govorilo kao o patriotskoj dužnosti. U kojoj je mjeri taj osjećaj zaista prisutan?
Tek oko 21 posto ispitanica na roditeljstvo motivira, između ostalog, i "dužnost prema društvu". Očito, društvo, po osobnom mišljenju ispitanica, nije zainteresirano za djecu. Središnjim rezultatom istraživanja držimo reakciju ispitanica koje su izjavile da ne žele imati još djece, ali kada bi se u Hrvatskoj primjenjivale samo neke mjere kako bi olakšale podizanje djece, onda bi njih oko 58 posto tu odluku vjerojatno promijenilo.
Od svih ispitanica njih oko 79 posto izjavljuje kako bi im jedino bolja društvena infrastruktura za pomoć zaposlenoj ženi i majci olakšala da imaju željeni broj djece. Veći broj ispitanica iz skupine žena koja planira imati još djece želi imati troje djece, ali u situaciji kada bi se većom intervencijom društva pomoglo zaposlenoj ženi i majci.