Predsjednik Mesić i ministar vanjskih poslova Picula unisono su ustvrdili kako se tzv. ekonomska diplomacija mora agresivno koristiti hrvatskim komparativnim prednostima ne bi li unaprijedila predodžbu o Hrvatskoj i time joj olakšala postizanje strateškog cilja - ulazak u EU do 2007. godine. Picula je, pače, bio posve decidiran: "Najveći strateški prioritet je promocija imidža Hrvatske kao uspješne priče jer se Hrvatska percipira kao zemlja opterećena poratnim stanjem, a iskustva su pokazala da izvoznici iz uspješnih zemalja lakše izvoze nego oni iz zemalja s lošim imidžem."

Samo koji dan ranije, predsjednica Hrvatske narodna stranke, Vesna Pusić, u intrevjuu našim novinama još eksplicitnije ukazuje na značenje hrvatskog imidža kao svojevrsne karte verde za priključenje Evropskoj uniji. "Na razini prihvaćanja Hrvatske i ozbiljne procjene zemalja članica EU-a, presudan će biti naš politički imidž", uvjerena je Pusićeva. U tom kontekstu na redizajnu "slike o Hrvatskoj", mogu i trebaju raditi de facto svi hrvatski građani, ne samo oni kojima je to "u opisu posla". Nije, dakle, dovoljno promijeniti legislativu, formalno uskladiti zakonodavstvo i proglasiti globalni reformistički zaokret. Njega je nužno pragmatično doživljavati u svakom potezu redefinirane državne politike koja eurointegraciju shvaća kao prirodnu posljedicu ukupnog stanja svijesti, a ne tek kao azil za balkanskog disidenta.

Ključno pitanje za hrvatski EU priključak nije, dakle, "Prodijev upitnik", nego "generalno čišćenje" vlastite kuće od recidiva prošlosti. "Ono što moramo promijeniti jesu tragične posljedice rata i jedne katastrofalno promašene politike koja se pozivala na kontinuitet s ustaškom državom za vrijeme rata, i po mome mišljenju protiv svih hrvatskih interesa ugurala nas u jedan politički imidž koji je pretpotopan, koji je neprihvatljiv meni, a kamoli nekim modernijim europskim standardima", detektira "crne točke" Pusićeva, zagovarajući afirmaciju građanskog identiteta, tolerancije, antifašističkog naslijeđa.

Je li Račanovo prigodno naslanjanje na uokvireni lik Josipa Broza Tita u Rušnjaku, povodom obljetnice odlaska istarskih partizana u NOB-u, upravo na tom tragu i u toj funkciji? Ili su razlozi posve prozaične, predizborne naravi, pa se prvi među SDP-ovcima svojom netipičnom, koketnom pozom i prizivanjem antifašističkih temelja nove Hrvatske, zapravo kalkulantski, kako veli Stipe Šuvar, htio dopasti biračima u Istri, računajući da su žestoki Hrvati na godišnjem odmoru, i njegovu gestu neće zamijetiti?

Političari (i mediji) bez sumnje dominantno oblikuju imidž jedne zemlje, ali na njega utječu i oni koji bi se rado proglasili statistima u ovoj temi. Kad direktor otoka Obonjana, svojevrsnog kampa mladih iz Hrvatske i inozemstva, nekontrolirano izvrijeđa mladića na sezonskom radu da je zaposlen zahvaljujući "četničkom lobiju" i intervenciji "jugoslavenčina" (iako se spomenuti sezonac deklarira Hrvatom, a otac mu je, nota bene, bio sudionik Domovinskog rata i nosio odoru HV-a), pa ga k tomu stignu i batine pripadnika specijalne policije, onda je to svakako prilog stvaranju hrvatskog antiimidža. Kuriozitet je pri tomu da je mladić pogrdama počašćen od SDP-ove kadrovske akvizicije!?

No, ništa manji prilog za (ne)poželjnu skicu europske Hrvatske nije ni recentni slučaj iz Knina, gdje je 19-godišnji Srbin ljetovanje kod rodbine iskoristio za obilazak Kninske tvrđave nakon čega je ostavio pisani trag u knjizi dojmova u maniri svojedobnih "krajinskih" detonatora rata. Knin je Srbija i uvijek će ostati srpski, poručio je mladac, uz nezaobilazne teze o hrvatskom ustaštvu.

To nije jednosmjerna ulica, niti ekskluzivno zadaća većinskog naroda, nego svakoga građanina ove države koji je pozvan braniti vlastiti i dignitet svoje zemlje, pripadao većini ili manjini. Ergo, nisu nama ništa krive Julie Pascal i slični povremeni gosti koji od nas odlaze s negativnim percepcijama, pa makar i "po zadatku". Kako bi oni "zadatak" obavili kad mi ne bismo tako ustrajno prosipali svoje perje…