Zbog refleksije na sam politički vrh stranke, možda bi upravo ono što se trenutno zbiva s njim i oko njega moglo biti lakmus papir sposobnosti SDP-a da odoli »provokacijama« i pokaže zrelost u pokušaju priželjkivanog ostanka na vlasti

Donedavno već gotovo jednom nogom izvan SDP-a, bivši potpredsjednik stranke i aktualni potpredsjednik zagrebačke organizacije Zdravko Tomac vratio se korak unatrag. Premda je isticao da će do izbora zamrznuti sve aktivnosti u tijelima stranke, nastavljajući međutim kao potpredsjednik Hrvatskog sabora provoditi esdepeovu politiku u parlamentu i njegovim odborima, bolest prvog čovjeka zagrebačkog SDP-a vratila ga je u »igru«. Ne samo to, nego se Tomac ponovno našao u žiži medijskog i javnog interesa.

Malo je političara u Hrvatskoj prema kojima postoje tako ambivalentni osjećaji. Njegovo paralelno inzistiranje na »nacionalnoj samoosvješćenosti«, s jedne strane, i socijalnoj osjetljivosti kao preduvjetu socijaldemokratske politike, s druge, navuklo mu je na leđa brojne »neprijatelje« u stranci i izvan nje, ali i mnoge poklonike koji u njemu vide vodećeg zagovornika »nacionalnog pomirenja« na lijevom polu hrvatskog političkog spektra. Jednostavno, Tomca se može »voljeti« ili »mrziti«, bez obzira što mislili o njegovom političkom ponašanju, odnosno malo je onih koji će reći da su prema njemu ravnodušni.

O mnogim Tomčevim stavovima može se polemizirati, mnogo što njegovo javno izgovoreno, što je izgledalo nedorečeno ili neočekivano od jednog deklariranog socijaldemokrata, (on će tvrditi da je riječ o krivoj interpretaciji ili istrgnutom citatu izvan konteksta) može se i kritizirati, ali je nedvojbeno da je riječ o političaru koji nikada nije imao dlake na jeziku i za kojeg se pouzdano može reći da se nije kompromitirao stječući političkom moći bilo kakva materijalna bogatstva ili privilegije. To što voli biti u prvom planu, u središtu političkih događanja, za nekoga tko se bavi politikom teško da može biti diskvalifikacija.

Dakle, tek što su završile polemike oko njegove knjige »Prijepori o nacionalnom«, i nagađanja hoće li, i kada, napustiti SDP, Tomac se najednom nenadano našao u špici događanja, i to kao nepokolebljivi branitelj pozicija stranke. Sa strašću odbija optužbe da je iskoristio odsutnost Bandića za jačanje svoje moći, da je podmetnuo povučeno poskupljenje vode u Zagrebu kako bi napakostio stranci, te da želi isprovocirati prijevremene izbore u Zagrebu kako bi se riješio HNS-a.

U politici je sve moguće. Ali je teško vjerovati da bi Tomac, koji je jedan od utemeljitelja SDP-a i stalo mu je da se te njegove zasluge valoriziraju, na tako prizeman način i s nejasnim motivima upustio u miniranje stranke pred same izbore. To što bi on htio da SDP razmišlja o nekim drugim koalicijskim partnerima, a ne o onima koji su mu sada u prvom planu, te što »prijeti« odlaskom nakon izbora, sporedno je u odnosu na njegovu potrebu da dokaže, kada mu se već pružila prilika, kako još politički vrijedi, odnosno da bi stranka još mogla na njega računati.

No, »informacije« za koje Tomac tvrdi da mu se podmeću nisu izmišljotina dokonih novinara. Plasirane su iz krugova koji imaju neposredne ili posredne veze sa SDP-om i koji znaju da je Tomac »slaba karika« u stranačkom lancu. Ništa čudno. Pred izbore bilo je za očekivati turbulencije u vodećoj stranci koalicijske vlasti i u njenom okolišu. Koliko god bi čelnici SDP-a predvođeni Ivicom Račanom htjeli imati posvemašnji predizborni mir, nemoguće ga je ostvariti. Što zbog »interesa« konkurencije, što zbog vlastitih slabosti, sve do studenog morat će odgovarati na brojna pitanje od kojih će zavisiti i njihovi izborni rezultati.

Odlazak Damira Vrhovnika iz »Lenca« možda jest trenutno olakšanje za hrvatske socijaldemokrate, ali ni to kao ni ostala »sporna« pitanja neće nestati iz javnog diskursa ravnopravno se »nadmećući« s, primjerice, europskim, cestovnim i gospodarskim uspjesima na kojima će SDP inzistirati u predizbornoj kampanji. Zbog refleksije na sam politički vrh stranke, možda bi upravo ono što se trenutno zbiva s Tomcem i oko njega moglo biti lakmus papir sposobnosti SDP-a da odoli »provokacijama« i pokaže zrelost u pokušaju priželjkivanog ostanka na vlasti. Sada Račan treba pokazati kakav je vođa, a i Tomac koliko mu je stvarno stalo do SDP-a.