Iako se još nije odrekao priče da će HSS tek nakon izbora odlučiti kome će se prikloniti, Zlatko Tomčić je nakon dogovora s Ivicom Račanom u Pitomači neizravno poručio Ivi Sanaderu da na njega ne računa / Tomčić je spreman na poteze za koje procijeni da su politički probitačni za njega i za njegovu stranku / U zadnjih nekoliko godina pokazalo se da i on i HSS ubiru od toga prilično unosne plodove

ZAGREB, 30. srpnja - Prije no što se ovih dana otišao malo odmoriti na Hvar, čelnik HSS-a Zlatko Tomčić u nekoliko je uzastopnih medijskih istupa puno određenije postizborno pozicionirao svoju stranku. Iako se još nije odrekao priče o tome da će »seljaci« tek nakon zatvaranja birališta odlučiti kojem se carstvu prikloniti - lijevome na čelu sa SDP-om ili desnome na čelu s HDZ-om - ipak je (ne)izravno poručio Ivi Sanaderu da ne računa na HSS kao na mogućeg koalicijskog partnera. Za sada, jer, valjda jedino što se kao konstanta provlači kroz HSS-ovu politiku zadnjih desetak godina, to su vrludanja prije i nakon izbora.

Prošlotjedne Tomčićeve riječi da se Sanader »uspaničio i zbog neostvarenih želja« da uz njegovu pomoć preuzme vlast nakon izbora u studenome, pa da zato pokušava destruirati HSS, mogle su se, doduše, i očekivati. I to zato što su unatrag dva, tri tjedna viđeniji HDZ-ovci stvarno uzeli na zub Tomčića i najbliže suradnike, predbacujući im da zbog privatizacije glume oporbu, a i dalje ostaju na vlasti, da su podržavali seljačke prosvjede do 2000., a danas bi ih najradije zabranili, da su se predizborno dodvoravali seljacima, a danas su najveći krivci za prekomjerni uvoz poljoprivrednih proizvoda, da svojom politikom pogoduju agromafiji...

Nema sumnje u to da su Sanader, Šeks, Glavaš i drugi »zajedničari« oštrije počeli udarati po HSS-ovcima nakon što je »procurilo« da su se Račan i Tomčić početkom srpnja - po treći jubilarni put! - dogovorili o daljoj privatizaciji, ali navodno i o nastavku bliske suradnje nakon izbora. Tako je barem sedmosatno druženje SDP-ovaca i HSS-ovaca za stolom prepunim delicija u selu nadomak Pitomače doživio premijer Račan, rekavši u povjerenju komentatoru jednih dnevnih novina da je »takvo bogatstvo hrane malo gdje vidio», ali i da je »sad vrlo vjerojatno da će HSS biti naš koalicijski partner i nakon izbora, iako još nismo sklopili formalni sporazum«.

Tomčić to, naravno, nije htio ni potvrditi niti opovrći, ali je zato svoju skoro godinu dana rabljenu frazu o »programskom suglasju« - o kojem navodno ovisi s kim će »seljaci« nakon izbora koalirati - garnirao i priznanjem o HSS-ovu »političkom knjigovodstvu«. Riječ je o tome da »HSS, naravno, predizborno kumulira iskustva s pojedinim strankama i vodi svoje političko knjigovodstvo u smislu tko će mu biti mogući partner, a tko neće«. Uz tvrdnju da i Sanaderova izjava - o tome da je glas za HSS, zapravo, glas za SDP - »ulazi u priču o našem političkom knjigovodstvu«, Tomčić je, zasad se čini, riješio najvažniju dvojbu, onu o HSS-ovu pozicioniranju nakon izbora, o čemu bi presudno mogao ovisiti i novi premijerski mandat Ivici Račanu.

Tako ispada da je »privatizacijski brod koji tone, a na kojem HSS neće više biti«, kako je od prošle jeseni pa sve do početka srpnja Tomčić uporno poručivao Račanu, nakon Pitomače napokon uspravljen te da sad plovi pravim smjerom. I to zahvaljujući tome što je, na Tomčićevo traženje, Račan pristao da se njihove dvije stranke politički usuglašavaju o svakoj pojedinoj privatizaciji, čime bi se izbjegle nove afere poput one sa Sunčanim Hvarom, Kutjevom, Vodićankom, Jelsom...

Nakon što je Račan pristao svaki budući privatizacijski potez izravno dogovarati s Tomčićem, kao spužvom obrisani nestali su HSS-ovi zahtjevi za smjenom ministrice turizma Župan Rusković, privremenog čelnika Fonda za privatizaciju Starčevića, a nadasve potpredsjednika Vlade Linića, kojeg je Tomčić uoči Pitomače označio »najvećim problemom hrvatske privatizacije«. Time je, zasad, okončan i jednogodišnji rat HSS-a i SDP-a, navodno zbog nepomirljivih koncepcijskih razlika u gledanju na privatizaciju, a zapravo zbog stranačke kontrole nad neprocjenjivo važnim procesom privatizacije. Jer, ne treba zaboraviti - kad je riječ o privatizaciji, riječ je prije svega o novcu!

Teško je, međutim, u »ratne okolnosti«, koje su navodno oduvijek krasile odnose »seljaka« i »zajedničara«, strpati podatak da je od 1993. pa sve do 1997. na županijskim razinama HDZ koalirao baš s HSS-om. A još manje podatak da je Zlatko Tomčić pune dvije godine - i to do 1994., nakon što su davno prije glavni oporbenjaci izašli iz Gregurićeve vlade nacionalnog jedinstva - bio ministar graditeljstva i zaštite okoliša u HDZ-ovoj vladi na čelu s Valentićem.