Suradnja NATO-a i EU-a probija se na terenu gdje je najlakša i najizvodljivija, a prema okolnostima sudeći i najpotrebnija. Balkan je potvrdio značenje mirovnih misija, vrijednost međunarodnih policijskih snaga, nemoć UN-ova pomirivanja rogova u vreći različitih interesa, korist od Amerikanaca na terenu i posljedice brzinskih aranžmana zvanih pax Americana, destruktivnost europske nesloge i konstruktivnost sloge

Zapadnobalkanski laboratorij ne koristi se ni prvi niti zadnji put za testiranje korisnosti ili upotrebljivosti nekog koncepta. Balkan je potvrdio značenje mirovnih misija, vrijednost međunarodnih policijskih snaga, nemoć UN-ova pomirivanja rogova u vreći različitih interesa, korist od Amerikanaca na terenu i posljedice brzinskih aranžmana zvanih pax Americana, destruktivnost europske nesloge i konstruktivnost sloge. Balkan je ogledni primjerak za europsku vanjsku i sigurnosnu politiku koja, eto, postoji, ponekad i daje rezultate, a njeni su kreatori dovoljno prisebni da u nekim situacijama, ocijene li da je to dobro, prisvoje kao svoje uspjehe čak i odluku drugih donesenu mimo dobronamjernih savjeta.

Mislim naravno na hrvatsku kandidaturu za članstvo u EU koja je počela obzirnim sugestijama »ne žurite«, sve dok se drmatori u Bruxellesu i prijestolnicama nisu sjetili da bi kandidatura mogla biti veoma, veoma dobrodošao europski trofej. I sada je europska zasluga. Kao što nije europski grijeh da se ljudi na crno EU-tržište ljudskog mesa švercaju preko Albanije a da nisu odgovorne tranzitne članice EU-a Italija i Grčka.

Nakon »pravog početka 21. stoljeća«, dana terorističkih udara na SAD, svjetska se sigurnosna struktura okrenula naopako, antiterorizam je došao na vrh prioriteta i ostao na dnu dobrih rezultata, a NATO je morao brzo odlučivati što će sa sobom kada je već ukinut razlog njegova osnivanja. Istodobno, potaknuta Amerikancima i nekim iskustvima kosovske zračne kampanje, Europa je počela proces naglašenijeg osamostaljivanja u obrambenim poslovima, a dio procesa morala je vezati uz reformirajući NATO. Počeci su bili brzi i obećavajući, onda se umiješala politika, jer su Grci i Turci razrješavali dobrosusjedstvo sitnim i krupnim ucjenama. Kada je i to izglađeno, Amerikanci su smatrali da je Europa otišla predaleko i za nekoliko mjeseci odgodili start prve EU-misije makedonske »Concordije«.

Potpisivanje sporazuma o suradnji EU-a i NATO-a otezano je gotovo dvije godine, ali je potpis došao. Zapadnobalkanski je laboratorij ponudio temu za praktično dogovaranje načina usklađivanja u situacijama kada dvije momčadi imaju isti cilj i dijelom zajedničke igrače i resurse. Kao i mirovne misije, i taj dogovor o racionalizaciji radi izbjegavanja dupliciranja imat će dalekosežne posljedice i odrazit će se na buduće zajedničke misije obaju partnera.

Ono što je dokument naglasio svojim sadržajem nisu samo oblici buduće suradnje. Tri stranice papira su i trenutak istine, i za EU i za NATO. Obje bruxelleske adrese, 19 plus sedam i 15 plus 10 zemalja, dokumentom priznaju da u regiji zapadnog Balkana nije briljantno i da su problemi ostali. Ubojstvo srbijanskog premijera »depresivno ilustrira« (pazite izbor riječi!) činjenicu da su, opet citat, »politička scena i državne strukture još nagrđene interesima kriminalaca i ekstremista«.

Ili, EU i NATO se formalno obvezuju na redovnu razmjenu informacija na svim razinama »uključujući one vezane za moguće vojne opcije«. Ili, »moraju se osmisliti primjereni instrumenti rješavanja kriminala i korupcije u najvišim razinama društva«. Ili, navedeni su »izuzetni slučajevi i privremeni razlozi« upošljavanja vojnih jedinica u kontekstu graničnog nadzora u dijelovima regije. Naravno, glavni tajnici i NATO-saveza i Ministarskog vijeća EU-a »trebaju se usklađivati kada je god to moguće«, što češće posjećivati krizna mjesta i davati zajedničke izjave, dakle lansirati zajedničke političke poruke.

Praksa je već potvrdila sljedeće: gdje su Solana i Robertson, tamo su problemi. Što su češće na terenu, problem je veći. Iz toga slijedi samo jedno - partneri su veoma zabrinuti situacijom i u dokumentu spomenuti problemi zaista su problemi prve kategorije. Izbor riječi i kontekst u koje su te teške ocjene stavljene također objašnjava zašto su i NATO i EU posljednjih mjeseci mnogo više zabrinuti negoli nestrpljivi jer se stvari presporo kreću naprijed. Naznake vele da je stanje ozbiljno: i NATO i EU prestali su čak i obećavati! Sada se već upozorava.

Sve zajedno ukazuje da je pred svima teška jesen i da podaci s terena ostavljaju sve manje mjesta optimizmu. Dogovor o formalnom usklađivanju napora stoga se može čitati i kao pokušaj spašavanja situacije koja se, eto, počela urušavati u dijelu regije trokuta Srbija i Crna Gora - Makedonija - Albanija i koja je i dalje nedovoljno obećavajuća da bi mogla dopustiti odlazak mirovnih trupa iz BiH i s Kosova.