Da je netko prije koji mjesec kazao da će se neovisni intelektualac Slaven Letica, koji se već okušao u raznim političkim kombinacijama, bilo samostalno ili izražavajući potporu nekim strankama, na idućim izborima naći na listi HSP-a, takva bi prognoza bila ocijenjena suludom. Ali, eto, i to se dogodilo

Da u politici nema ljubavi nego je sve samo posao, znaju dobro svi koji se njome bave. Jer, kako inače objasniti turbulentnu političku scenu u Hrvatskoj u kojoj se dojučerašnji saveznici, koji su se kleli na vječnu ljubav, razilaze uz teške riječi? Ili obrnuto, oni kojima se donedavno na sam spomen imena nekog drugog dizala kosa na glavi, sada, uoči jesenskih parlamentarnih izbora, sklapaju poslove od kojih se pak građanima mrači pred očima?

Da je u politici sve moguće promijeniti preko noći pokazuje i nedavni primjer istog tog HSP-a, koji je već potpisao ugovor o suradnji s Tuđmanovim HIP-om, da bi potonji »nasanjkali« Đapića i društvo i priklonili se onome kojem su oduvijek srcem i pripadali, Pašaliću i njegovom Hrvatskom bloku.

Da je šef HSS-a Zlatko Tomčić najumješniji ekvilibrist među političarima svi znaju. Tomčić se upravo majstorski poigravao i Račanovim i Sanaderovim živcima. »HSS se ni za koga nije vječno oženio«, ritualno je ponavljao, a u svoje su ga jato vukli i SDP-ovci, ali i HDZ-ovci, obećavajući HSS-u brda i doline. No, kako se sad čini, Tomčić se odlučio za Račana, uvjeren da će i ovoga puta na izborima pobijediti sadašnja koalicija, iako se još ne zna u kojoj će kombinaciji stranke lijevog centra pred birače.

Očito je da su se Račan i Tomčić uspjeli dogovoriti o najtvrđem orahu, privatizaciji, jer je upravo zbog tog pitanja HSS zaprijetio izlaskom iz koalicije. Bio je to taktički mudar HSS-ov potez. Želeći i svoju stranku amnestirati od odgovornosti što za vrijeme koalicijske vlasti ni jedna privatizacija nije provedena kako treba, seljaci su podigli buku, počevši s aferom »Sunčani Hvar«. I nakon što su SDP-ovci popustili Tomčiću, dogovorivši da će se ubuduće o svemu vezanom uz privatizaciju zajedno dogovarati, i HSS je utihnuo.

Kad je predsjednik najveće oporbene stranke i čovjek koji se ozbiljno priprema za mjesto premijera Ivo Sanader shvatio da mu sva obećanja dana Tomčiću neće pomoći, jer će HSS i dalje ostati u lijevom kolu, navodno je HDZ-ovcima dopustio otvoreni »lov« na HSS i upotrebu svog raspoloživog političkog arsenala. Sanader se, naime, do zadnjega trenutka nadao kako će Tomčić uvidjeti da mu je prirodno mjesto uz HDZ, a ne uz ljevičare, pa je prilično površno prihvatio i razgovore s HSLS-om, HSP-om i DC-om.

Iako su te tri stranke, želeći unaprijed osigurati sigurnu poziciju prelaska izbornog praga, po svaku cijenu željele prijeizborni pakt s HDZ-om kao stožernom strankom, Sanaderu to nije padalo na pamet. Neprestano je inzistirao na tome da će HDZ na izbore sam, a stranačko je čelništvo ionako uvjereno da će na izborima dobiti sigurnih 35 posto, a potom formirati vladu s partnerima, radeći računicu u kojoj mu je kao strateški partner potreban još samo – HSS. Doduše, našlo bi se tu mjesta i za Budišin HSLS, koji je nakon izlaska iz Račanove vlade ostao plutati u vremenu i prostoru, ni lijevo ni desno.

No, istine radi, Sanaderu u prvom mahu nisu na pameti previše bili ni pravaši, a kamoli DC-ovci, koje je smatrao malim strankama što se trebaju same izboriti za prelazak. Kao što se u kuloarima ionako šaputalo da se DC-ovci, uostalom, sami nude HDZ-u, jer nisu sigurni u samostalan prolazak na izborima, unatoč anketama prema kojima imaju solidan rejting, kako to stalno naglašava predsjednik stranke Mate Granić. U ovoj kombinaciji mogli bi na kraju ostati problematični upravo HSLS-ovci i DC-ovci; HSP tradicionalno ima sigurnih pet do sedam posto.