Vjesnik: 01. 08. 2003.
Bush preuzeo odgovornost i - što sad
»Preuzimam osobnu odgovornost za sve što sam rekao«, izjava je Georgea Busha u Bijeloj kući koja pojašnjava višetjedne kontroverze oko iračkog oružja, posebno onog detalja je li ili nije Saddam Hussein kupovao nuklearni materijal u Africi / Može li to ugroziti i samog predsjednika SAD ostaje da se vidi, ali za Georgea Busha slijede sigurno najteži dani otkako je uselio u Bijelu kuću
ZAGREB, 31. srpnja - »Preuzimam osobnu odgovornost za sve što sam rekao«, izjava je Georgea Busha u Bijeloj kući koja pojašnjava višetjedne kontroverze oko iračkog oružja, posebno onog detalja je li ili nije Saddam Hussein kupovao nuklearni materijal u Africi.«
Sve je očitije da su obavještajni podaci bili krivi, da nikakve kupnje nije bilo i da je na kraju i sam američki predsjednik priznao da je nasjeo glasinama »kako je britanska vlada čula da Saddam kupuje uran u Africi«.
Priznanje je došlo u nezgodan trenutak za američku administraciju. U Iraku se stvari ne odvijaju dobro, izbori za predsjednika SAD-a su blizu, a u američkoj javnosti sve je više nestrpljenja i nervoze da se irački čvor što brže i bezbolnije riješi.
Rat u Iraku pokrenut je baš zbog toga što su Amerikanci i Britanci optužili Saddama Husseina da posjeduje zabranjeno oružje, a neposredno pred rat dokaze su u vidu pisanih dokumenata, satelitskih snimaka i rezimea obavještajnih podataka ponudili javnosti Colin Powell i Tony Blair.
Specijalne savezničke jedinice imale su zadatak da što prije detektiraju i pronađu zabranjeno oružje, postrojenja gdje se proizvodi i skladišta gdje se skriva. Nakon ulaska savezničkih trupa u Irak, vijesti o oružju nikako nisu stizale. Jednostavno, nije ga bilo.
Ostat će zapamćena gotovo smiješna slika trijumfalnog nalaska nekoliko bačvi u kojima je navodno bilo kemijsko oružje, ali se i to pokazalo netočnim. Saveznici su morali priznati da oružja nema, iako i sada Tony Blair izjavljuje da je uvjeren kako će Saddamovo zabranjeno oružje biti pronađeno. »Uvijek je bilo nešto bizarno oko ideje da Saddam nikad nije imao oružje masovnog uništenja«, kazao je Blair.
Obruč oko Tonyja Blaira u Britaniji se sve više steže. Novinari ga sve češće pitaju hoće li podnijeti ostavku ako se oružje ne nađe, a i u petak počinje istraga oko samoubojstva znanstvenika Davida Kellyja, što sigurno neće pomoći poljuljanom imidžu britanskog premijera.
Britanci su sve odlučniji da se dođe do pune istine i da javnost sazna jesu li obavještajni podaci uoči rata u Iraku bili frizirani ili ne. Pitanja su sve otvorenija, i izjave, poput ove posljednje Blairove kako se nada da će se doći do oružja, više nikoga ne mogu zadovoljiti.
I američki predsjednik bi se mogao naći u nevolji. Demokrati su svakako dobili dobar materijal uoči predizorne trke, a ako stvari u Iraku po Amerikance krenu još lošije, što nije isključeno, i pritisci na Busha bit će sve snažniji.
Saveznici nastavljaju intenzivnu potragu za Saddamom Husseinom nadajući se da će tako dobiti onu odlučujuću psihološku prednost, jer tada više zaista neće biti moguće govoriti o »snazi bivšeg sistema«. Mrtvi diktator bio bi Bushov izlaz iz privremenog tunela, jer eksperti iz njegove administracije procjenjuju da će se lakše snaći u zamršenim etničkim i vjerskim krugovima, nego sa činjenicom da im je nakon Osame bin Ladena pobjegao i Saddam. To je, naravno, isto tako samo optimistično nagađanje, jer otpor saveznicima u Iraku pružaju u ovom trenutku gotovo svi, a pred gerilom više nitko ne može biti ravnodušan.
George Bush je primjer da se s poluistinama u politici ne treba igrati.
Da su stvari išle glatko, vjerojatno bi svi zaboravili zbog čega je rat uopće vođen, a zabranjeno oružje ostalo bi u sjećanju samo nesretnom Hansu Blixu. Ovako, na udaru se našao i moćni predsjednik SAD-a. Slijedit će očito dugotrajna procedura za vrijeme koje bi trebalo dokazati je li riječ o istini ili laži, tko je operativno zatajio, ali se »šef« stavio na čelo kolone, što je značajna činjenica.
Krene li sve po zlu neće padati samo »sitne ribe«, pa radilo se i o šefu CIA-e, već će na udaru biti mnogo viši. Može li to ugroziti i samog predsjednika SAD-a ostaje da se vidi, ali za Georga Busha slijede sigurno najteži dani otkako je uselio u Bijelu kuću. Teži i od 11. rujna, ali i odluke da se krene u rat protiv Iraka.
Jurica Körbler