Neistinite su mnoge tvrdnje g. Zvonka Ivankovića Vonte u njegovom članku »Hebrang: Slobodarska je Hrvatska primila NDH kao nasilnu fašističku tvorevinu i tamnicu«, objavljen u cijenjenom Novom listu 26. lipnja ove godine, a kao reagiranje na moj članak pod naslovom »Oktobarska revolucija u hrvatskom Ustavu« od 16. lipnje ove godine.

Znam da nije sramota biti Hrvat, ali je očito peh, pogotovo ako se za nekoga kao mene poput čička stalno lijepi jedan komunist i bivši Titov partizan i major Ozne. Što god ja objavio, Vonta loncu mora biti poklopac. Tako je bilo u veljači ove godine kada sam u Novom listu pisao o hrvatskom Havelu Dobroslavu Paragi i reformiranim komunistima zbog kojih Hrvatska danas stagnira. Reagirajući na taj članak Vonta je jurišao kao bik na crvenu krpu, vrijeđao i lagao, podmećući mi da sam ustaša, fašist, štovatelj poglavnika Ante Pavelića itd., a časnog g. Dobroslava Paragu stalno stavljao u kontekst neofašizma. Kada jedan komunist, i to još nereformirani komunist poput Vonte, o hrvatskom Havelu piše laži i uopće ne uzima u obzir nikakve argumente iz demantija njegovih izmišljotina, te još i zaobilazi odgovore na pitanja koja mu se javno postave, poput mog pitanja »Da li je za Vontu HOS ili JNA bila neprijateljska vojska tijekom posljednjeg rata u Hrvatskoj?«, onda si mogu zamisliti kakav je Vonta tek bio 1945. kada je kao mladi partizan sa pištoljem oko pasa uzjašio na vlast. Možemo si zamisliti kako se ponašao prema zarobljenim ustašama, kada je svoje vlastite komuniste 1948. godine slao na Goli otok. Ne znam ni što bih mislio o činjenici da je Vonta napisao jednu knjigu o ratnom sekretaru KPH, časnom Andriji Hebrangu, razobličujući u njoj falsifikate istražitelja komunističke političke policije, Mile Milatovića, koje je ovaj fabricirao o Hebrangu kako bi KPJ imala alibi ubiti ga, a istovremeno Vonta na sav glas hvali Josipa Broza Tita koji je, zajedno s ostalim članovima politbiroa CK KPJ dao sa predumišljajem ubiti Andriju Hebranga, te ga još Tito dao i post mortem oklevetati.

Danas si ozbiljno postavljam dva pitanja: da li je Zvonko Ivanković Vonta uopće napisao knjigu »Hebrang« (Zagreb, 1988. godine), ili tko je osoba koja se u Novom listu, zlouporabljujući demokratsku veličinu tog riječkog i hrvatskog lista, predstavlja kao Zvonko Ivanković Vonta, tvrdeći u svom posljednjem članku od 26. lipnja ov.g. pod naslovom »Hebrang: Slobodarska je Hrvatska primila NDH kao nasilnu fašističku tvorevinu i tamnicu«, kojim je »Vonta« reagirao na moj članak »Oktobarska revolucija u hrvatskom Ustavu«, objavljen u Novom listu 16. lipnja, da moja opisna tvrdnja iz tog članka, za koju sam dokaz uzeo iz Vontine knjige, u »Vontinoj« knjizi »Hebrang« ne postoji.

Podsjetit ću hrvatsku javnost da u knjizi Zvonka Ivankovića Vonte »Hebrang« piše sljedeći doslovni citat, a sve to s obzirom da sam u svom gore navedenom članku napisao kako je partizanski ustanak 1941. doživio fijasko u Hrvatskoj, jer da je »šef hrvatske policije i obavještajne službe NDH, Eugen Dido Kvaternik, do kraja 1941. razbio sve ćelije komunističke partije« (»Hebrang«, 1988. Z.I.Vonta, II poglavlje »Tko je bio Andrija Hebrang«, str. 16) U Vontinoj knjizi piše, dakle, sljedeće: »Koncem 1941. i početkom 1942. uslijedile su brojne provale ustaške policije u partijske redove u Zagrebu, čemu su mnogo pridonijele sačuvane kartoteke stare jugoslavenske policije te strahovite metode ustaške policije. Glavna provala krenula je iz Osijeka kad je pao Drago Marušić, zatim je pao partijski punkt-veza: Milan Hupert Direktor i Ankica Sertić Cincipinka, koji su otkrili članove CK KPH i način njihova rada. (...) Po diverzantskoj i obavještajnoj liniji provala je počela u Vukovaru, gdje je popustio Slavko Đukić, domobranski oficir. On je otkrio Jocu Đakovića, člana MK KPH Zagreb i sekretara SKOJ-a u Zagrebu (...)«.

Vonta je ne samo izrekao neistinu o meni, nego je još oholo ustvrdio da bih sigurno naveo stranicu iz njegove knjige, na koju sam se u svom članku pozvao, kad bi takvo što u njegovoj knjizi postojalo. Čitatelji Novog lista mogu sada još jednom iščitati da izmišlja Vonta, a ne moja malenkost. Vonti nisam podmetnuo »da je Titov ustanak u Srbiji doživio fijasko«, jer sam lijepo napisao da takvo što tvrdi časni g. Miko Ante Tripalo u svojim memoarima »Hrvatsko proljeće«, objavljenim 1989. godine.

Nadalje, nisam »ideolog propale Paragine stranke«, jer nisam ideolog nego povjesničar i germanist, a stranka gospodina Parage (HSP 1861.) nije propala, nego se nalazi pod cenzurom predsjednika Vlade Republike Hrvatske Ivice Račana. Isto tako moj idol nije poglavnik NDH Ante Pavelić, nego poštovani Otac domovine Ante Starčević. Poglavnik Ante Pavelić za mene nije idol iz sljedećih razloga: što je 1941. ustupio talijanskim fašistima hrvatsku Dalmaciju, zatim, zato što je istrijebio Židove iz Hrvatske i BiH, zato što je vodio pasivnu antikomunističku politiku, zato što je držao konc-logor u Jasenovcu, zato što je dao likvidirati one Hrvate među ustašama koji su NDH digli 1944. na prevrat protiv Adolfa Hitlera, i zato što je 1945. naredio hrvatskoj vojsci da se povuče iz NDH umjesto da obrani hrvatski narod od komunističke najezde.

Za sljedeću Vontinu »tvrdnju« mogu također reći da je Münchausenovog tipa: Ne izmišljam Oktobarsku revoluciju u hrvatskom Ustavu, jer je uvaženi pravnik i bivši sudac Ustavnog suda RH, g. Zdravko Bartovčak, u svojoj stručno-pravnoj analizi ustvrdio da je »ZAVNOH bio predstavničko tijelo bez legitimiteta, jer su skupovi ZAVNOH-a zapravo bili skupovi komunista, kojima je bio jedini cilj stvaranje komunističke države po uzoru na Oktobarsku revoluciju u Rusiji i stvaranje Sovjetskog Saveza. ZAVNOH nije bio nikakvo legalno tijelo vlasti hrvatskog naroda i buduće hrvatske države To je ustvari bio vješt uvod u komunističku diktaturu koju su Tito i njegovi komunisti provodili više od 50 godina« (»ZAVNOH – tijelo bez legitimiteta«, Zdravko Bartovčak, lipanj 2003.) Na ovu tvrdnju g. Bartovčaka nadovezujem se s time, da je Vonta također djelatno sudjelovao u komunističkoj diktaturi na strani Titovih tirana.

Ja sam u svom članku samo konstatirao da se stručno-pravna analiza g. Bartovčaka slaže s mojom stručno-povijesnom analizom o tome da jugoslavenski komunisti nisu bili antifašisti, i da hrvatskom narodu nisu donijeli slobodu, naprotiv, Tito je nakon svoje smrti 1980. u Jugoslaviji ostavio iza sebe nekoliko stotina masovnih grobnica u koje je dao ubaciti oko 1 milijun nevinih ljudi, najviše Hrvata, Slovenaca i Albanaca (BILD-Zeitung, Berlin, 22.2.2003. godine, Claus Jacobi »Megamoerder«). Ako se Vonti u takvim tvrdnjama nešto ne sviđa, onda neka počne stavljati argumente na stol, ako ih ima (do sada ih nisam vidio), ili neka se obrati g. Bartovčaku da mu ovaj cijenjeni gospodin još jednom da stručno-pravnu analizu ZAVNOH-a.

Nedavno otvaranje 135 km novih autocesta u Hrvatskoj predstavlja stagnaciju Hrvatske, jer je autocesta Zagreb-Split trebala biti gotova najkasnije 1980. godine kada je umro jugoslavenski diktator. Međutim, Tito i politbiro CK SKJ zaustavili su projekt Mike Tripala i Savke Dabčević Kučar o gradnji autoceste ZG-ST jer su takav projekt proglasili ustaškim projektom. O ostalim Vontinim komunističkim pamfletima nekoliko osvrta. Na njegovo pitanje, zašto su oni, koji su se zaklinjali »Za dom spremni«, pobjegli iz »doma«, iako su, po Vonti, bili naoružani do zubiju, dok su Titovi komunisti počeli od nule itd. mogu odgovoriti da, kad je kapitulirala fašistička Italija u rujnu 1943. godine, poglavnik NDH je hrvatsku Dalmaciju, koju je ranije bio prodao, priključio matici zemlji, te Istru i otoke. Isto su učinili i komunisti, s tom razlikom da su komunisti cijelu Hrvatsku potom priključili Jugoslaviji!

Također, nakon talijanske kapitulacije je talijanska okupacijska II armija sve svoje oružje, uključujući tenkove i topove, izuzev jedne divizije, koju su ustaše razoružali, prepustila jugoslavenskim partizanima, kako bi Hrvati ostali bez djelotvorne zaštite. To što su oni, koji su bili »Za dom spremni« otišli 6. svibnja 1945. od doma u Sloveniju i Austriju, ne ide na račun hrvatskih vojnika i civila, nego na račun onoga koji ih je poveo, dakle, na račun poglavnika Ante Pavelića.

Povijesna pouka za budućnost: biti i dalje spreman za dom, ali dom ne napuštati! Ja u NOB-u ne vidim samo komuniste, nego poput g. Bartovčaka sam uočio i antifašiste, međutim, komunisti su izigrali antifašiste, isto kao što je ustaški poglavnik izigrao antikomuniste. Glede Vladimira Nazora, na kojega se Vonta radosno poziva, upućujem ga na članak hrvatskog Havela koji je citirao Nazorove riječi sa Zavnoha koje ne priliče jednom hrvatskom pjesniku, jer je Nazor pozivao na linč! Ako je kanonik i župnik dr. Svetozar Rittig na II. zasjedanju Zavnoha i zahvaljivao komunistima, onda je bio, ili pijan, ili je bio od komunista obmanut, jer pod simbolom crvene zvijezde petokrake su Lenjinovi i Staljinovi komunisti od 1917. do 1944. godine ubili više od 10 milijuna nevinih ljudi, i taj genocid je bio javnosti Zapadne Europe poznat i prije Drugog svjetskog rata, jer su izašle knjige i svjedočanstva o gulazima kao masovnim gubilištima. (Naš, domaći svjedok o Gulagu bio je 1941. godine bivši komunist i uznik sovjetskih konc-logora, Ante Ciliga). Zašto je mladi komunist i Titov partizan Zvonko Ivanković Vonta šutio kao kukavica kada su fašist Hitler i komunist Staljin 23. kolovoza 1939. godine sklopili pakt o nenapadanju? Ako je NDH bila tvorevina, onda je i Jugoslavija bila tvorevina jer je Crvena armija Sovjetskog Saveza 18.10.1944. osvojila Beograd, otvarajući Titu put da zasjedne u diktatorsku fotelju vlasti u obnovljenoj Jugoslaviji. Još je Kraljevina Jugoslavija bila tamnica naroda, a kamoli komunistička Jugoslavija, koja je bila i grobnica naroda!

Ja kao demokrat samo tražim da Hrvatski sabor iz preambule Ustava izbriše ZAVNOH i unese antifašističku borbu Hrvata nasuprot Hitlerovom nacizmu, Titovom komunizmu, Mihailovićevom srpskom četništvu i Mussolinijevom fašizmu. Isto tako tražim od predsjednika Republike Hrvatske da svojim ustavnim ovlastima otvori put dolasku na vlast demokratima, a da reformirani komunisti odu u mirovinu. Hrvatska, na koju se pozivate, gospodo reformirani komunisti, bit će vam zahvalna! – reagira prof. Goran Jurišić iz Zagreba.