Vjesnik: 02. 08. 2003.

»Račanova veza« na putu od Jakića do Maštruka

Navodno Vlada nije bila zadovoljna nekim Jakićevim potezima, ponajprije onim kad je predsjedniku Mesiću sugerirao da svim izbjeglim Srbima koji su izgubili stanarsko pravo obeća novčanu naknadu, što je izazvalo zbrku u tumačenjima i Mesićevo reteriranje / Picula je nesporazume s Maštrukom očito zaboravio, iako treba podsjetiti da je nakon povratka iz Slovenije Maštruko ostao bez posla i razmišljao o tome da se aktivira u politici ili kandidira za gradonačelnika Zadra

ZAGREB, 1. kolovoza - Budući da Tomislav Jakić koji je otišao s mjesta Predsjednikova savjetnika za vanjsku politiku i Ivica Maštruko koji je došao na to mjesto zasad ne daju izjave, i dalje se nagađa o razlozima smjene.

Navodno Vlada nije bila zadovoljna nekim Jakićevim potezima, ponajprije onim kad je predsjedniku Mesiću sugerirao da svim izbjeglim Srbima koji su izgubili stanarsko pravo obeća novčanu naknadu, što je izazvalo zbrku u tumačenjima i Mesićevo reteriranje. Račan je tada poručio da bi takva odluka odvela Hrvatsku u stečaj.

Jakićevim utjecajem na Mesića nisu navodno bili zadovoljni ni Amerikanci, a ostat će upamćen Mesićev istup u prvim danima iračkog rata, kada je vrlo oštro govorio o savezničkoj intervenciji, što Busheva očito administracija nije zaboravila.

Mesić je uz Jakićeve savjete probio ograde koje Tuđmanu nikako nije uspijevalo, prihvaćen je u međunarodnim krugovima, dobio je i nekoliko inozemnih priznanja za svoj rad, te komplimente stranih državnika. Ali, bilo je i primjedbi na Jakićev utjecaj na Predsjednika, pogotovo u osjetljivoj regionalnoj suradnji. Mesić je nekoliko puta davao izjave koje nisu bile dobro prihvaćene, ali ne samo u desnim krugovima, nego i u Vladinim. Jakićevi savjeti u kombinaciji s Mesićevim ponekad preizravnim stilom dovodili su u nepriliku Račanovu vladu, koja je neke probleme željela riješiti mirnije.

Ni neka Mesićeva poluturistička putovanja nisu bila pravi potez; to da Predsjednik non-stop putuje u domaćoj se javnosti znalo tumačiti različito. Neka je mjera trebala biti postignuta i u tom smislu je i Jakićeva krivnja, jer je trebao osjetiti i savjetovati Predsjedniku kamo treba, a kamo baš i ne treba putovati. Slikanje na Kineskom zidu i turizam u egzotičnim državama sigurno nije ono što si siromašna Hrvatska može i treba priuštiti.

S druge strane, Jakić je povukao i mnogo dobrih poteza, što se vidjelo i u Predsjednikovim istupima, poput normalizacije odnosa s Izraelom.

Nakon Jakićeva odlaska gotovo je bilo logično da će na njegovo mjesto sjesti dr. Ivica Maštruko, sveučilišni profesor, iskusni diplomat koji je u Ured predsjednika došao kao savjetnik za vjerska pitanja iz Ministarstva vanjskih poslova. Naime, prije njegova imenovanja buktala je afera u kojoj su glavni protagonisti bili Maštruko i Tonino Picula, ministar vanjskih poslova.

Maštruko je s mjesta veleposlanika u Ljubljani napisao oštro pismo Piculi, u kojoj kritizira i vlast i rad Ministarstva. Misteriozno, pismo je objavljeno u Slobodnoj Dalmaciji i afera je bila tu. Picula to Maštruku nikad nije oprostio i u sječi HDZ-ovih diplomata, među kojima su bili i Miomir Žužul, Neven Jurica, Branko Mikša, Davorin Rudolf i drugi, našao se Maštruko.

Nije bila tajna ni tada da je Maštruko, koji je u diplomaciju ušao još u vrijeme bivše Jugoslavije, bio blizak SDP-u i da mu je često nuđeno da uđe u tu stranku. Kao diplomat želio je ostati izvan svega, pa je imao izvanrednu diplomatsku karijeru u Rimu, kao veleposlanik u Italiji i pri Svetoj Stolici, Grčkoj i Sloveniji.

Prije pisma Piculi Maštruko je pisao i Mesiću i Račanu, a odgovorio mu je samo Račan. Što, ostaje tajna, ali se »Račanova veza« spominje i u sadašnjem slučaju imenovanja za Mesićeva savjetnika za vanjsku politiku.

Naime, prema toj teoriji Vlada je bila nezadovoljna Jakićem i imenovanje Maštruka bit će Mesićev doprinos miru u kući. Picula je očito nesporazume s Maštrukom zaboravio, iako treba podsjetiti da je nakon povratka iz Slovenije Maštruko ostao bez posla i razmišljao o tome da se aktivira u politici ili kandidira za gradonačelnika Zadra. A to, uostalom, i jest politika: malo trgovine, malo razuma i malo emocija.

U svakom slučaju, dolaskom Ivice Maštruka Predsjednik neće ništa izgubiti, dapače. Riječ je o iznimno kvalificiranom čovjeku, diplomatskom veteranu koji je s jednakom snalažljivošću mijenjao natpis bivše SFRJ na veleposlanstvu u Rimu s natpisom samostalne Republike Hrvatske, ali i čovjeku koji nikad nije pokleknuo pred naletima politike i aktualnim stranačkim vjetrovima. Maštruko je veoma obrazovan, elokventan, neposredan, što će u kombinaciji s Predsjednikom biti jedan zanimljiv i provokativan duo.

Jurica Körbler