Je li lider HSLS-a Dražen Budiša obični "politički piroman", kako ga je upravo ovih dana (ne)izravno prozvao njegov donedavni koalicijski ortak i aktualni premijer Ivica Račan? Ili je doista riječ o osobi koja, unatoč karizmi "hrvatskog proljećara" još uvijek ni sama ne shvaća da politika, uvijek i svagda, ipak nije ugodan mamac za koji se treba hvatati. Dva njegova istupa, samo u posljednjih petnaestak srpanjskih dana, svjedoče da je na političkoj sceni u Hrvata trapaviji nego što se to u TV crtiću događa simpatičnom golemom "surlašu" u staklarskom dućanu.

Prodaja Ine još je jedan privatizacijski promašaj i obmanjivanje domaće javnosti, čije će se posljedice osjetiti tek za nekoliko godina, ocjena je koju je Budiša izrekao dva dana uoči hrvatsko-mađarskog potpisa te transakcije u Banskim dvorima. Nije ponudio nijedan konkretan argument, a presicu je održao sam. Bez izravne potpore lidera iz ostatka oporbenog trolista s kojima je prethodno sklopio, istina, još uvijek neformalni savez radi sljedećih parlamentarnih izbora.

Nakon dvotjedne šutnje oglasio se ponovno. Bivšega ortaka iz zajedničke vlasti koja je plesala tek pola mandata, premijera Račana, Budiša je ovoga puta prozvao zbog nezapamćene vatrene stihije. Budišino otvoreno pismo Račanu, u kojem mu zamjera što ne traži pomoć kod NATO-a i članica Partnerstva za mir, kojima je lani dopustio uzurpaciju hrvatskog mora i zraka radi vježbe, ciljano usmjerene, u suzbijanju požara, znakovito su odšutjeli i Sanader i Granić i Đapić. Dotle je Račan, ako je suditi po prvim efektima, čini se, opet profitirao. Nonšalantno je obletio opožarene otoke, udijelio "kompliment" nekadašnjem partneru i kratko zaključio: "Ne treba dramatizirati nego izvući pouke za budućnost".

U euforiji predizborne kampanje, koja (ne)planirano traje već tjednima, Budiša nije usamljeni stranački strijelac, koji je krenuo po trofeje na nacionalnoj političkoj pozornici. Međutim, ako je vjerovati anketama, koje sve češće opipavaju puls glasača, morao bi konačno shvatiti koliko je važnije prvo dobro skočiti pa tek onda uskliknuti. Stranka koja se u samo jednom desetljeću tri puta rascijepila odnosno, u samo jednom mandatu parlamentarno raslojila na dvije suprotstavljene strane, lakše gubi nego što stječe glasače. Ankete uvijek ne treba uzeti kao svršen čin no, procjena da HSLS od 24 trećesiječanjska zastupnika u sljedećim izborima ostaje na eventualnih desetak, morala bi na Zrinjevcu zvoniti na uzbunu.