ZAGREB - Vjerojatno je tek medijska pozornost (za sada?) spriječila realizaciju već zaključenog posla kojim je Vinko Sindičić — čovjek izuzetno sumnjiva životopisa i veza s obavještajno-političkim miljeima, a koji je zbog atentata proveo desetak godina u zatvoru — trebao postati većinski vlasnik hotelsko-turističkoga kompleksa na Visu.

Nakon medijske eksplozije oko ove transakcije, vlasnik viških hotela Brodsko-posavska banka užurbano pere ruke, odbacuje Sindičića kao partnera i tvrdi da će hotele ponuditi drugim kupcima, jer se tih dionica ionako mora riješiti do studenoga ove godine. Ovom aferom sada upoznajemo Antuna Milovića, kojega je javnost pamtila kao zaslužnog i umirovljenog dugogodišnjeg prvog čovjeka "Đure Đakovića", i kao prvog čovjeka Brodsko-posavske, male lokalne slavonskobrodske banke koja je "ovrhom" došla u vlasništvo hotelske infrastrukture na Visu. U banci udjele ima i "Đuro Đaković".

Premda Milović sada bježi iz afere, činjenica je da je proteklih dana boravio na Visu, u isto vrijeme kada i Vinko Sindičić, nesuđeni novi vlasnik viških hotela. Činjenica jest i da je Milović, još 8. srpnja, blagoslovio kupoprodajni ugovor sa Sindičićem. Dakle, da je Sindičić "keširao" dogovorenu svotu, sada bi već bio vlasnik hotela. Bez obzira na to što njegova reputacija daje za pravo sumnji o podrijetlu novca kojim je mahao pred našim bankarima i bez obzira na to što Milović, kao dugogodišnji političar i gospodarstvenik, vrlo dobro zna tko je Sindičić.

Ova afera dokaz je da vrijedna jadranska hotelska imovina i nadalje "curi kroz prste" i da je, zapravo, može dobiti bilo tko, bilo kakvim novcem. Istina, ovdje se ne radi o državnoj imovini, no bez obzira na to, uređene države pomno kontroliraju podrijetlo novca koji stranci investiraju kod njih. Budući da je riječ o prodaji strateški vrijedne imovine koja kao naš nacionalni resurs utječe i na nacionalnu sigurnost, državne službe morale bi provesti nadzor kapitala koji pristiže u Hrvatsku za ovakve namjere.

Nije, naime, nebitno kakvim se novcem upravo otkupljuju dijelovi jadranske obale, a to je dobro poznato nadležnim stručnjacima. Nedostatak jasno određene strategije nacionalnog interesa, a koju ova država mora postaviti do uključivanja u EU, omogućava i ovakve sumnjive i potencijalno štetne "kupoprodaje". Postoje agencije koje, bilo gdje na kugli zemaljskoj, ulaze u trag novcu kojim se namjerava kupiti imovina i koje mogu za banke, fondove, burze i državu "isfiltrirati" podatke o kapitalu. Samo ih treba angažirati, odnosno propisati potrebu za "filtriranjem", kako se ne bi dogodilo da za sumnjivim kapitalom dođu na našu obalu i vlasnici takvog novca, a koje malo koja uređena država želi ugostiti.

Vinko Sindičić kupio viške hotele, kočoperio se naslov na prvoj strani Slobodne, a ja sam ponavljao u sebi: "Čekaj, Sindičić, Sindičić, Viiiinko, koji je ono taj?" Onda sam pogledao podnaslov, pa datum da vidim da nije možda prvi travnja, zagledao se u sliku, zapazio mu karakterističan, ciničan osmijeh: "Pa, to je stvarno oni udbaš šta su govorili da je puca na Bušića i Štedula!!!!".

A, zašto to nije učinjeno? Zato što bi dokačilo mnoge koji su nam se svih ovih godina prikazivali kao borci za hrvatsku stvar, a tko zna koga su sve prokazali ili ga došli glave, jer su surađivali s Udbom. Čuj, jedan Vinko Sindičić vlasnik viških hotela?! Stvarno ne mogu vjerovati. I odakle mu velika para kad nema dugo da je iz zatvora izišao? Koga ucjenjuje Sindičić?