Najnoviji pogled unaprijed, s velebna krovišta Hrvatske narodne banke u Zagrebu, ukazuje na teške ciklonalne vrtloge, koji će obilježavati hrvatske financije najmanje do 2010. godine. Sve dotad – pod uvjetom da se od sutra ujutro potpuno prestane zaduživati u inozemstvu – Hrvatska će biti visoko zadužena zemlja! No, kako je visoka vjerojatnost da bez novih inozemnih zajmova neće moći održati svoju ravnotežu niti državni proračun, ni većina poslovnih banaka, pa ni mnoge kompanije, visoka će se zaduženost zemlje produljiti, vrlo vjerojatno i poslije 2015.

Gotovo podjednako visok otplatni obrok vanjskog duga Hrvatskoj dospijeva i 2005. i 2006., pa iz te kronično visoke vanjske zaduženosti može isplivati samo visokim stopama povećanja izvoza robe i usluga. No, izvoz robe stagnira pri godišnjim vrijednostima od oko četiri milijarde dolara već 20 godina, a koristi od izvoza usluga kroz rastući turizam slabe, jer sve veći dio njegova potencijala, kroz privatizaciju, prelazi u posjed stranih investitora, dok – zahvaljujući kronično i visoko precijenjenoj kuni – kroz većinu njegove ponude ulazi uvozna roba. Uvoz robe je već treću godinu za redom više nego dvaput veći od izvoza, pa je u prvom polugodištu već ostvaren vanjskotrgovinski manjak od rekordnih 3,1 milijardu dolara. Na sve bi te najnovije podatke i višegodišnje trendove i slavni gruntovečki Dudek morao zaključiti samo to da »dobre ne bu«.

Ali, ni Vlada ni HNB, pa ni ovdašnje strane banke – ti novi, stvarni gospodari hrvatskih financija – još ne pale alarmno svjetlo. Tek obavještavaju javnost da je ukupni hrvatski inozemni dug na kraju prvog polugodišta, prema najnovijim podacima Hrvatske narodne banke, iznosio 18,6 milijardi dolara, i da je to 3,2 milijarde dolara više nego na kraju prošle godine. Na toliko su povećanje vanjskog duga sa više od jednom trećinom utjecale međuvalutne promjene (tj. sve jeftiniji dolar u kojem se preračunava hrvatski vanjski dug, i – u odnosu na dolar – sve skuplji euro u kojem glasi 70 posto tog vanjskog duga), dok je zaduženje realno povećano za dvije milijarde dolara, a najveći prirast duga imale država i banke.

Država (uključujući i tijela uprave na lokalnoj razini, republičke fondove i HBOR) je u prvih šest mjeseci povećala zaduženje za jednu milijardu USD. Na inozemnim se tržištima zadužila izdanjem eurobveznica u vrijednosti od 500 milijuna eura u veljači, te u lipnju plasmanom »samuraj« obveznica u vrijednosti od 25 milijardi jena (oko 200 milijuna eura). S takvim povećanjem, ukupno zaduženje države krajem lipnja iznosilo je 7,4 milijarde dolara. Tako se, eto, udio države u ukupnom, ali rastućem dugu, ipak smanjuje. Potkraj 2002. iznosio je 41,4 posto, a na kraju lipnja ove godine 39,6 posto.

Glavni u najnovijem povećanju ukupnog vanjskog duga zemlje je sektor poslovnih banaka, koje se zadužuju kod svojih matičnih kuća u Njemačkoj, Austriji i Italiji, gdje su kamate na zajmove niže, kako bi ovdje, gdje su kamate više, kreditirale uvoz robe, pretežno automobila, plovila i luksuznijih proizvoda, opet iz Njemačke, Austrije i Italije. I tako – vladajući štednim potencijalom hrvatskih štediša od deset milijardi dolara – lakoćom ostvaruju superdobit, i za sebe i za izvoznike iz tih zemalja, koji su njihovi glavni dioničari na matičnim adresama UniCredita (koji vlada Zagrebačkom), Intesa-grupe (koja vlada Privrednom) i niza ostalih stranih banaka u Hrvatskoj.

Na banke je potkraj lipnja, dakle, otpadalo pet milijardi dolara inozemnog zaduženja, koji se vodi kao hrvatski vanjski dug. Taj je iznos veći za 993 milijuna dolara ili za 24,8 posto nego na kraju prošle godine. Udio banaka u ukupnom inozemnom dugu zemlje bio je 26,9 posto, ali njemu valja pribrojiti i dugove koje nose leasing tvrtke u vlasništvu tih banaka, na koje otpada još 4,7 milijardi dolara duga, ili udjel od još 25,3 posto u ukupnom dugu zemlje.

Vladajuća je koalicija, udvostručivši vanjski dug zemlje u svojem mandatu, uoči skorih parlamentarnih izbora otvorila bokove na najosjetljivijem mjestu. Oporba će u svom predizbornom naletu lakoćom dokazivati da je taj dug doista udvostručen, a da izvoz stagnira. Druga će se strana moći obraniti činjenicama od vitalnog značenja: da nezaposlenost pada već 17 mjeseci, da je HDZ Hrvatsku ostavio u recesiji (uz pad BDP-a za 0,9 posto u 1999.), a da koalicija četiri godine ostvaruje sve brži rast, a unazad dvije godine i najviši u skupini tranzicijskih 27 zemalja srednje, južne i istočne Evrope, i da budućim pokoljenjima ostavlja modernu cestovnu mrežu, najjaču realnu sponu s Evropskom unijom. Birači će, međutim, što racionalno, što iracionalno, odlučiti čega im je od svih tih briškula – previše.

(u milijardama dolara, stanje na kraju godine)

Godina Iznos

1995. 3,8

1996. 5,3

1997. 7,9

1998. 9,7

1999. 9,9

2000. 11,0

2001. 11,3

2002. 15,3

2003./lipanj 18,6

• Podaci iz Biltena HNB