Jedan od najburnije najavljivanih poslova sadašnje vlasti na ispunjavanju njezinog najjačeg predizbornog obećanja, reviziji pretvorbe i privatizacije, primakao se kraju. Državni ured za reviziju završio je svoje istrage u 1.019 poduzeća o čemu je glavna državna revizorica Šima Krasić izvijestila i predsjednika Sabora Zlatka Tomčića. Njezino je izvješće u Sabor stiglo prije više od mjesec dana, ali se na Markovu trgu o njemu ne govori previše, niti se zna kad će se naći na zastupničkim klupama.

To priznaje i sama Šima Krasić ističući da se revizori provjeravajući u posljednjih šest mjeseci pretvorbi i privatizaciju u 227 poduzeća otkrili iste nezakonitosti i nepravilnosti kao i u prethodnim radobljima. Najveći dio tih propusta vladao je u hrvatskoj pretvorbi i privatizaciji od njihovih samih početaka i tek je možda deset posto poduzeća u kojima su ta dva procesa obavljena bez ikakvih nepravilnosti. U gotovo svakom četvrtom poduzeću revizori su posumnjali i na kaznena djela, dok su se ostali, koji nisu ni anđeli ni sveci, švercali s pokojom nepravilnosti ili privrednim prekršajem koji je u pravilu do trenutka pretvorbe i privatizacije zastario. Možda bi, kako su jabuke i kruške zasad u istom košu, najlakše bilo objaviti imena poduzeća čija je pretvorba i privatizacija bila čista.

Nakon što Državni ured za reviziju završi svoj posao u hrvatskom gospodarstvu neće biti ništa drukčije, niti će sudovi više kažnjavati gospodarski kriminal, makar je revizija samo u posljednjih šest mjeseci podnijela 45 kaznenih prijava. Da je netko doista htio voditi sudske postupke mogao je to i ranije, jer za brojna poduzeća već godinama, registrira to i Državni ured za reviziju, postoje kaznene prijave.

Revizori su, pokazao je njihov posao na kraju, bili samo kroničari onog što se deset godina događalo u Hrvatskoj. Pa su tako zabilježili da je 16 posto poduzeća koja su »pročešljali« završilo u stečaju. Pri tome su u stečaju najviše završavala poduzeća kojima su ujedno i upravljali njihovi vlasnici. Tako je prema prvom izvješću revizije svako treće poduzeće koje je vodio novopečeni tajkun na kraju završilo u stečaju. Više od 40 posto svih društva koja su završila u stečaju imalo je to nesreću da im direktor ujedno bude i vlasnik.

Najčešće primjedbe revizije u segmentu pretvorbe odnose se na procjenu vrijednosti pojedinih poduzeća. Revizija hladno konstatira da je neko poduzeća bilo podcijenjeno, ali izvješće ne dovodi u vezu snižavanje cijene nekog društva s budućim vlasnikom koji je dobio poduzeće po nižoj cijeni. Ponekad bi, zabilježila je revizija, Fond za privatizaciju povećao ili smanjio tu cijenu, bez ikakvog objašnjenja ili popratne dokumentacije koja bi išla u prilog novoj procjeni. Tko je u Fondu i zašto donosio takve odluke revizija nije podrobnije analizirala.

Fond, čiji je glavni zadatak bio štititi interes države, u najmanju se ruku »nemarno« ponašao i u slučajevima kad su tajkuni godinama upravljali dionicama koje nisu platili. Tek bi nakon nekoliko godina raskinuo ugovore, prihvatio obezvrijeđene dionice bez ikakvog odštetnog zahtjeva i »pošteno« malom ili velikom tajkunu vratio iznose uplaćene za određeni broj dionica. No, ni to nije ništa novo i tu je revizija potvrdila ono o čemu su godinama brujili sindikati, mali dioničari i mediji, ali je ipak revizija morala odraditi taj posao, jer je političarima »trebala« municija za međusobna prepucavanja. Da je vlast doista željela raščistiti ono što se cijelo desetljeće događalo u privatizaciji trebala je osigurati da Državno odvjetništvo i policija rade svoj posao.

Nakon puno peripetija banke su, ali na kraju ne sve, središnjoj banci dostavile podatke o menadžerskim kreditima. Izvješće je pokazalo da su banke podijelile oko 1,7 milijardi kuna menadžerskih kredita, što nije ni tridesetina vrijednosti koja je u privatizaciji bila u igri. Najviše kredita, više od 13 tisuća, dala je Riječka banka, a oni su bili vrijedni oko 330 milijuna kuna. Međutim, tko je podizao najveće pojedinačne kredite ostalo je tajna, jer banke nisu dostavile imena korisnika tih kredita. Tako je u Sabor stiglo izvješće da je najveći kredit od 49 milijuna kuna podignut za kupnju dionica Kraša, te da je jedan dioničar za kupnju dionica »Viktora Lenca« podigao kredit u Dalmatinskoj banci.