Slobodna Dalmacija: 07. 08. 2003.
NOV
I ZAKON O PRUŽANJU ZAŠTITE OSOBAMA UGROŽENIM IZNOŠENJEM ISTINE U KAZNENIM POSTUPCIMASvjedoci bez zaštite
ZAGREB - Najspektakularnije suđenje u Hrvatskoj — postupak protiv tzv. zločinačke organizacije — do kraja je ogolio nesređenost (pravosudnog) sustava i institut zaštićenih svjedoka u hrvatskom zakonodavstvu. I taj je slučaj pokazao da takvi svjedoci nakon davanja iskaza u pravilu ostaju bez zaštite i sredstava za život, a još za vrijeme postupka njihov identitet procuri u javnost.
Za zaštićenog svjedoka broj 1 u procesu protiv "zločinačke organizacije" još tijekom istrage u jednom dnevnom listu objavljena je lažna osmrtnica u kojoj je pisalo: "Zoran Miletić Druker", a kao "ožalošćeni" su, među ostalima, bili tadašnji istražni sudac Radovan Ortynski i nj
egov prijatelj odvjetnik Mirko Batarelo. I tijekom suđenja stranama u postupku više puta se "omaklo" da zaštićene svjedoke nazivaju punim imenom i prezimenom, a igra sa zaštićenim svjedocima postala je tragikomična kada su tijekom iznošenja dokaznih prijedloga tužilaštva novinari i publika bili "protjerani" izvan sudnice kako ne bi čuli imena zaštićenih svjedoka. No okrivljenici su, dakako, ostali u sudnici te čuli i vidjeli svoje stare znance, "zaštićene svjedoke", koje je i trebalo zaštititi od optuženih, a ne od novinara.Ovo je suđenje, inače, "stvorilo" i prvog svjedoka pokajnika u povijesti našeg pravosuđa — Tomislava Marinca. Nakon davanja iskaza, razočaran i prepušten sam sebi, nastavio je s obitelji životariti u malom stanu u zgradi na zagrebačkom Borongaju, ispred koje u automobilu "stražare" pripadnici Interventnog policijskog voda, kojima to i ne bi trebao biti posao.
Svjedoci i pokajnici su nakon "suđenja desetljeća" tako ostali razočarani, prevareni i — ugroženi. Naime, javna je tajna da su čak i pravosudni djelatnici Marincu još dok je bio u zatvoru savjetovali kako mu je tu, zapravo, i najsigurnije! I obrana je trebala imati svoga zaštićenog svjedoka — Veselina Marinova, no on je ubijen prije nego je dao iskaz (za ubojstvo se sudilo Vinku Žulj
eviću Klici, pripadniku klana Vjeke Sliška).Već iz toga je očito kako institut zaštićenog svjedoka u Hrvatskoj ne znači ništa, zbog čega je i Ministarstvo pravosuđa uputilo Saboru Prijedlog zakona o zaštiti svjedoka, kojim bi se ugroženim osobama (i njihovim obiteljima) pružila fizička zaštita, materijalna potpora, a neki bi se, uz promjenu identiteta i u suradnji s drugim državama, preselili u inozemstvo, u države s kojima naša zemlja potpiše ugovore, a koje također imaju potrebu da neke svoje građana "s
kriju" izvan svojih granica. Računa se da bi zbrinjavanje zaštićenih svjedoka Hrvatsku stajalo 10 milijuna kuna.Poznati zagrebački odvjetnik Veljko Miljević ocjenjuje kako je potrebno i neizbježno donošenje zakona o zaštiti svjedoka jer se bez njega mnogi kazneni postupci neće moći privesti kraju. I on ocjenjuje da je potrebno da osoba koja je na neki način bila povezana s događajem ili počiniteljem, a zbog čega je ugrožena, bude zaštićena, što do sada nije fukcioniralo. To se, kaže Miljević, najbolje vidj
elo na suđenju tzv. zločinačkoj organizaciji zahvaljujući tužiteljici Dunji Pavliček-Patak i tadašnjem državnom odvjetniku Radovanu Ortynskom.Treba, međutim, priznati kako im nije bilo lako jer su se u tom procesu prvi put kod nas pojavili zaštićeni svjedoci pa je dijelom i zbog toga bilo puno lutanja. Sve to se može riješiti jedino usvajanjem novog zakona i onda njegovim dosljednim provođenjem kroz sudsku praksu.
I. DOŠEN