NOVI ZAKON O PRUŽANJU ZAŠTITE OSOBAMA UGROŽENIM IZNOŠENJEM ISTINE U KAZNENIM POSTUPCIMA

Za zaštićenog svjedoka broj 1 u procesu protiv "zločinačke organizacije" još tijekom istrage u jednom dnevnom listu objavljena je lažna osmrtnica u kojoj je pisalo: "Zoran Miletić Druker", a kao "ožalošćeni" su, među ostalima, bili tadašnji istražni sudac Radovan Ortynski i njegov prijatelj odvjetnik Mirko Batarelo. I tijekom suđenja stranama u postupku više puta se "omaklo" da zaštićene svjedoke nazivaju punim imenom i prezimenom, a igra sa zaštićenim svjedocima postala je tragikomična kada su tijekom iznošenja dokaznih prijedloga tužilaštva novinari i publika bili "protjerani" izvan sudnice kako ne bi čuli imena zaštićenih svjedoka. No okrivljenici su, dakako, ostali u sudnici te čuli i vidjeli svoje stare znance, "zaštićene svjedoke", koje je i trebalo zaštititi od optuženih, a ne od novinara.

Svjedoci i pokajnici su nakon "suđenja desetljeća" tako ostali razočarani, prevareni i — ugroženi. Naime, javna je tajna da su čak i pravosudni djelatnici Marincu još dok je bio u zatvoru savjetovali kako mu je tu, zapravo, i najsigurnije! I obrana je trebala imati svoga zaštićenog svjedoka — Veselina Marinova, no on je ubijen prije nego je dao iskaz (za ubojstvo se sudilo Vinku Žuljeviću Klici, pripadniku klana Vjeke Sliška).

Već iz toga je očito kako institut zaštićenog svjedoka u Hrvatskoj ne znači ništa, zbog čega je i Ministarstvo pravosuđa uputilo Saboru Prijedlog zakona o zaštiti svjedoka, kojim bi se ugroženim osobama (i njihovim obiteljima) pružila fizička zaštita, materijalna potpora, a neki bi se, uz promjenu identiteta i u suradnji s drugim državama, preselili u inozemstvo, u države s kojima naša zemlja potpiše ugovore, a koje također imaju potrebu da neke svoje građana "skriju" izvan svojih granica. Računa se da bi zbrinjavanje zaštićenih svjedoka Hrvatsku stajalo 10 milijuna kuna.

Poznati zagrebački odvjetnik Veljko Miljević ocjenjuje kako je potrebno i neizbježno donošenje zakona o zaštiti svjedoka jer se bez njega mnogi kazneni postupci neće moći privesti kraju. I on ocjenjuje da je potrebno da osoba koja je na neki način bila povezana s događajem ili počiniteljem, a zbog čega je ugrožena, bude zaštićena, što do sada nije fukcioniralo. To se, kaže Miljević, najbolje vidjelo na suđenju tzv. zločinačkoj organizaciji zahvaljujući tužiteljici Dunji Pavliček-Patak i tadašnjem državnom odvjetniku Radovanu Ortynskom.

I. DOŠEN