Novi list: 07. 08. 2003.

RAZGOVOR: PETER SEMNEBY, ŠEF MISIJE OESS-a U HRVATSKOJ O ODNOSU PREMA HAAŠKOM SUDU I ULASKU U EU

Procesuiranje ratnih zločina obveza svake hrvatske vlade

Tretman ratnih zločina od strane Haškog suda, kao i od strane domaćih sudova, ostaje jedno od najvažnijih pitanja za međunarodne partnere Hrvatske. To je činjenica, bez obzira na to koja je vlada u Hrvatskoj na vlasti

Razgovarao: Zoran KRŽELJ

Veleposlanik Peter Semneby postavljen je u siječnju za novoga šefa misije OESS-a u Hrvatskoj, naslijedivši na toj dužnosti veleposlanika Bernarda Ponceta.

Glavni naglasak iz vašeg posljednjeg, šestomjesečnog izvještaja o ispunjavanju međunarodnih obveza Hrvatske, bio je da je postignut napredak u uspostavi demokratske zakonske regulative, ali da sada treba vidjeti kako će se zakoni primjenjivati?

– Probleme oko primjene zakona primjećujemo na mnogim, mogli bismo reći i na većini područja. Sada dolazimo do točke kada možemo reći da imamo zadovoljavajući zakonski okvir za povratak izbjeglica. Što se tiče zaštite manjina, Ustavni zakon o nacionalnim manjinama je dobar. U vezi s reformom pravosuđa i zakonom o medijima, u pripremi su zakoni koji bi u relativno kratkom razdoblju trebali omogućiti prihvatljiv zakonski okvir. No, rekao sam, primjena tih zakona mnogo je problematičnija.

Izbjeglice koji se žele vratiti nemaju realne šanse

OESS sprema veliki projekt javne kampanje za jačanje svijesti o potrebi i važnosti povratka izbjeglica. Kako ocjenjujete situaciju oko povratka izbjeglica?

– Povratak izbjeglica zahtijeva jednu snažnu političku obvezu. To znači da bi političko vodstvo trebalo stvoriti takvu atmosferu koja će poticati, a ne blokirati i odmagati povratak. Političko vodstvo također je nužno da bi se osigurala potrebna financijska sredstva te stvorili uvjeti koji mogu pridonijeti uspješnijoj realizaciji povratka. Nažalost, moramo jasno reći da još nemamo takav odnos i takve pretpostavke za povratak izbjeglica, odnosno sve izbjeglice koji se žele vratiti, još uvijek nemaju realne šanse za to. Kao što smo već govorili, povratak imovine i rješavanje statusa tzv. stanarskih prava ključni su faktori ubrzanja tog procesa.

Često se govori o odlasku i završetku misije OESS-a u Hrvatskoj. Tvrdi se da je Hrvatska sada na sigurnom putu demokratizacije, pa OESS-ov monitoring više nije potreban. Dijelite li ta mišljenja? U čemu OESS ipak još može pomoći Hrvatskoj?

– Mi smo jedinstvena organizacija u Hrvatskoj. Radimo na političkoj razini i dajemo savjete Vladi, a isto tako imamo vrlo razvijen organizacijski sustav na terenu, na području čitave države. Taj sustav nam omogućuje ne samo da pružimo konkretnu pomoć nevladinim udrugama, institucijama, pojedincima, već i dobru bazu za savjetovanje Vlade. Naš razvijeni monitoring na terenu omogućuje nam da tu funkciju možemo obaviti vrlo kvalitetno i s punim kredibilitetom.

Što prije u EU, to bolje

Mislim da smo sada zaposleniji nego ikada. Ali, to nije loš znak, naprotiv, radi se o tome da je Hrvatska podnijela molbu za prijem u Europsku uniju i najveći dio posla na tom putu treba biti obavljen do sredine sljedeće godine. Do tada bi s hrvatske strane trebali biti ispunjeni politički uvjeti i Europska komisija bi trebala tijekom sljedeće godine dati svoj izvještaj na osnovi kojega će se i donijeti odluka o tome hoće li Hrvatska biti pozvana u punopravno članstvo EU. To bitno mijenja i našu ulogu. U idućih godinu dana spremni smo pridonijeti da se ispune uvjeti za ulazak u EU i mislim da OESS može mnogo pomoći Hrvatskoj u ostvarenju tog strateškog cilja.

Onda ste u situaciji procijeniti i kakve su nam realne šanse da do 2007. postanemo članicom EU?

– Ta odluka nije u nadležnosti OESS-a, ali osobno mogu kazati – što prije to bolje. Mislim da će članstvo u EU imati duboke i značajne posljedice za zemlju. Možda više nego išta, omogućit će određenu viziju za sve u zemlji. Viziju koju će moći dijeliti svi, bez obzira na to jesu li Hrvati, Srbi, Talijani ili pripadnici neke druge nacionalne skupine. U svakom slučaju, izolacija nije dio hrvatske tradicije i ulaskom u EU Hrvatska će potvrditi da dijeli vrijednosti europskih integracija.

Nije uvažena izvorna zabrinutost

Kritizirali ste i zakonske prijedloge o naknadi štete od terorističkih akata počinjenih tijekom rata. Smatrate da će oni kojima su minirane kuće tim zakonom i dalje biti oštećeni. U čemu je, po vama, ključni problem i kako mislite da bi problem trebalo rješavati?

– Zakon, takav kakav je usvojen, ne uvažava našu izvornu zabrinutost, a to je da se zakonom retroaktivno ukidaju tužbe za naknadu štete koje su već u postupku na sudu. To je prvenstveno stvar vladavine prava, odnosno prava na suđenje u razumnom roku. Ovim je zakonom ukinuto više od 300 tužbi za naknadu štete nastale terorističkim djelovanjem.

Odnos prema ratnim zločinima, odnosno suradnja s Haagom jedan je od ključnih uvjeta za ulazak Hrvatske u EU. Predsjednik HHO-a Žarko Puhovski izjavio je u našem listu kako HDZ-ova i trećesiječanjska vlast podjednako tretiraju ratne zločine?

– Tretman ratnih zločina od strane suda u Hagu (ICTY-ja), kao i od strane domaćih sudova, ostaje jedno od najvažnijih pitanja za međunarodne partnere Hrvatske. To je činjenica, bez obzira na to koja je vlada u Hrvatskoj na vlasti.

Povratnicima omogućiti život tamo gdje su ranije živjeli

Izjavili ste da izbjeglicama treba omogućiti vraćanje stanova ili im isplatiti pravednu odštetu. To se čini mnogo konkretnijim od onoga za što je Vlada do sada izrazila spremnost, jer POS nije ništa drugo do kupnja stanova po nešto povoljnijim uvjetima od tržišnih?

– Vladin program u načelu sadrži minimalne mjere, i to je rješenje, možete ga nazvati i kompenzacijom ako želite, za izbjeglice koji se žele vratiti. To znači da se tim programom ne iscrpljuje problem. Uz to, postoje određena pravna pitanja i problemi koji ostaju otvoreni. Naprimjer, jesu li sudske odluke kojima su stanarska prava bivših nositelja poništena, bile pravedne? Ova pitanja Vladin program nije riješio i najvjerojatnije će sud odlučiti o tome. U svakom slučaju, mi pozdravljamo Vladin program koji povratnicima omogućuje nove stanove, međutim, preporučujemo da se, gdje god je to moguće, povratnicima omogući život tamo gdje su živjeli do izbjeglištva.