Vjesnik: 08. 08. 2003.
Rat u BiH doveo je u regiju i islamske fanatike
Nabava oružja iz muslimanskih zemalja i dolazak dobrovoljaca u BiH Washington je uglavnom šutke tolerirao da bi se uspostavila ravnoteža snaga na bojnom polju i zaustavilo srpsko napredovanje
BRUNO LOPANDIĆ
Vijest da su dvojica otmičara, koja su 11. rujna 2001. srušila zrakoplov iznad Pentagona, šest godina ranije ratovala u BiH, u prvi plan stavlja važnost borbe protiv međunarodnog terorizma, ali je i podsjetnik na ono što se događalo u neposrednom hrvatskom susjedstvu kad je riječ o toj vrsti terorizma.
Hrvatska se vanjska politika uglavnom trudila održavati dobre odnose s arapskim i muslimanskim svijetom, osim u slučaju BiH, gdje je poticala, a organizacijski se, politički i vojno angažirala u sukobe protiv Bošnjaka u susjednoj državi. Ipak, problemi sa stranim plaćenicima iz islamskih zemalja nisu uzrokovani samo promašenom i štetnom politikom bivših hrvatskih vlada prema BiH. U vrijeme sukoba u BiH na snazi je bio embargo Ujedinjenih naroda, pa su prvotne žrtve srpske agresije u BiH, Hrvati i Bošnjaci, oružje morali uglavnom švercati.
Američka se politika službeno nije mogla založiti za ukidanje UN-ova embarga, pa je službeni Washington započeo s praksom prešutnog toleriranja dostave oružja Hrvatima i Bošnjacima. Nekako u vrijeme najsnažnijih srpskih napada na BiH i strašnog pokolja u Srebrenici, pošiljke oružja – kao i dobrovoljci – u BiH su dolazile s raznih strana, uglavnom iz muslimanskih zemalja.
U to se vrijeme u Hrvatskoj razvila »afera iransko oružje«, a iz tog su doba i znameniti razgovori o toj temi između pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, tadašnjeg posebnog izaslanika američkog predsjednika Billa Clintona, Charlesa Redmana, i američkog veleposlanika u Hrvatskoj Petera Galbraitha. Tuđman je dvojicu američkih diplomata uporno pokušavao pitati što da radi s pošiljkama oružja koje dolaze iz Irana, no službeni Washington u to vrijeme nije za Hrvatsku imao nikakve upute.
Bio je to diplomatski jezik kojim su se prešutno odobravale pošiljke oružja, kao i sudjelovanje stranih vojnika, da bi se što prije osigurala kakva-takva ravnoteža na bojnom polju i da se stvore uvjeti za vojno potiskivanje Srba.
Vrlo brzo nakon Daytonskog sporazuma, strani vojnici koji su se borili na bošnjačkoj strani postali su problem svima, pa i međunarodnoj zajednici, jer je bila riječ o ljudima koji su se borili iz vjersko-ideoloških razloga obrane i širenja islama.
Amerikanci su u BiH vrlo brzo pokrenuli akciju traženja ekstremista među dobrovoljcima i njihova izgona iz BiH. Taj posao nije bio lak jer se, prema obavještajnim informacijama, mnogo njih skrivalo unutar različitih humanitarnih organizacija, a dio je stekao pravo na legalan boravak u BiH, sklopivši brak s državljankama BiH.
I hrvatske su se obavještajne službe detaljno bavile djelovanjem islamskih fundamentalista. Jedina je odmazda bilo podmetanje bombe u Rijeci, za što je odgovornost preuzela skupina Gamma Al Islamya.
Jedan od njezinih čelnika Abu Tallat uspio je dobiti hrvatsku vizu jer je u hrvatsko konzularno predstavništvo donio buket cvijeća, čestitavši Hrvatskoj na briljantnoj vojnoj pobjedi u »Oluji«. Nakon toga je došao u Hrvatsku, a na putu prema BiH, navodno Tuzli i Zenici, gubi mu se svaki trag. Ta je činjenica bila dovoljna da organizacija za nestanak svojeg čelni
ka optuži hrvatske vlasti.Podatak o teroristima odgovornim za rušenje aviona iznad Pentagon za upućene sasvim sigurno nije iznenađenje, no dodatni je razlog za zabrinutost onih koji su zaduženi za stabilizaciju BiH. Visoki predstavnik za BiH Paddy Ashdown već je prije nekoliko mjeseci izjavio kako strahuje da BiH ne postane mjesto u kojem će utočište naći terorizam i organizirani kriminal.