DOBROSLAV PARAGA, HSP 1861: U POVODU IZJAVE GORANA GRANIĆA NOVOM LISTU »DA JE JOSIP BROZ ODGOVORAN ZA RATNE ZLOČINE« I RAČANOVA POZIRANJA UZ TITOVU SLIKU

Ono što je nepobitna povijesna istina jest da je Tito naredbodavac genocida nad hrvatskim narodom i izravni pokretač i sudionik hrvatskog holokausta 1945. godine i kasnije, te da nikada nije riješio niti hrvatsko nacionalno pitanje kao ni pitanje nacionalne ravnopravnosti nesrpskih naroda bivše SFRJ

Predsjednik hrvatske vlade Ivica Račan ovih dana je prigodom obraćanja skupini istarskih dragovoljaca i Titovih partizana demonstrativno pozirao uz veliku sliku nekadašnjeg šefa Saveza komunista Jugoslavije i predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita. Budući da je ovaj čin ne samo na simboličkoj razini svojevrsna identifikacija Račana i Tita, već i otvoren izazov svim istinskim demokratskim antifašističkim snagama u Hrvatskoj i svijetu, treba upozoriti na nedopustivost oživljavanja ovakvih simbola negativne i totalitarne prošlosti u kojoj hrvatski narod ne samo nije bio suveren već nije uživao niti elementarna nacionalna prava i građanske slobode.

Komunistički pokret, kojem je Tito nedvojbeno pripadao, bez obzira na iznimke, nikada se nije borio u vrijeme Drugog svjetskog rata ni za kakvu samostalnu i slobodnu hrvatsku državu, pa čak ni za konfederalno državno uređenje, već za srbokomunističku Jugoslaviju, u kojoj su čak i pojedini hrvatski partizani i komunisti, kada su uvidjeli strahote zabluda u koje su povjerovali o slobodi i ravnopravnosti hrvatskog naroda, bili proganjani, zatvarani ili čak izdani poput Cesarca, Keršovanija, Adžije, odnosno ubijeni poput Hebranga (bez obzira na zla koja je sam ranije počinio u ime sovjetskog komunizma), ili smijenjeni s vlasti nakon rušenja hrvatskog proljeća, odnosno zatvoreni i po svoj prilici umoreni u Titovim komunističkim gulazima, poput generala Mutaka i tisuća zatvorenih komunista i drugih na Golom otoku nakon 1948. godine.

Josipa Broza Tita ugledni Washington Post označio je pred nepunih pet godina u kolovozu 1998. godine, prigodom pedesete obljetnice razlaza Tita sa Staljinom kao »komunističkog tiranina i jednom od najokrutnijih ličnosti 20. stoljeća, kojem su Truman i Eisenhower pomogli, što je značilo dopustiti mu da u Jugoslaviji održava nemilosrdan i zločinački komunistički sustav, ili su mu mogli okrenuti leđa i dopustiti Staljinu da radi kako mu volja. Američko-jugoslavenski odnosi postajali su sve bolji, iako je Tito nastavio sa svojom tiranijom«, zaključuje ugledni američki dnevnik.

Ono što je nepobitna povijesna istina jest da je Tito naredbodavac genocida nad hrvatskim narodom i izravni pokretač i sudionik hrvatskog holokausta 1945. godine i kasnije, te da nikada nije riješio niti hrvatsko nacionalno pitanje kao ni pitanje nacionalne ravnopravnosti nesrpskih naroda bivše SFRJ. Titovi komunisti poubijali su golem broj, gotovo sve ratne zarobljenike, časnike, vojnike i civile odmah nakon predaje, bez suda ili presude, dok su čak i Staljinovi zarobljenici znali imati bolji postupak, mnogima je suđeno i poslati su u Gulag, nakon čega su se neki preživjeli čak i vratili u svoje zemlje, uključujući bivšu Jugoslaviju (Karlo Štajner, Julijus Baranovski, Savić-Marković Štedimlija i mnogi dr.)

Balkanski Staljin Tito poslao je štabu 3. armije JA 13. 5.1945. brzojav s kojim je osudio na smrt stotine tisuća vojnih i civilnih zarobljenika: »Vi ne smijete dozvoliti ni pod koju cijenu da se ova grupa s Pavelićem i Mačekom preko Save probije na sjever. Preduzmite sve potrebno za njeno brzo uništenje«.

Dakle, u Hrvatskoj bi trebalo prestati lagati o nepostojećem osloboditeljskom značenju hrvatskog antifašizma, jer su Titovi komunisti i Jugoslavenska armija izvršili genocid nad vlastitim stanovništvom poput Crvenih Kmera u Kambodži 30 godina kasnije. I dok se za preživjele lidere Crvenih Kmera ove godine utemeljio Međunarodni sud za ratne zločine u Kambodži, naši domaći izvršitelji genocida se s tim hvale, primaju odlikovanja i zahtijevaju veće mirovine.

Osim što je naredio i izvršio genocid nad vlastitim narodom, Tito i njegovi sljedbenici držali su svo vrijeme svoje vladavine hrvatski narod na optuženičkoj klupi monstruoznim uvećanjem broja žrtava u Jasenovcu i time planetarno stvorili i proširili mit o genocidnosti hrvatskog naroda, nad kojim su upravo oni počinili genocid i uspostavili tiranski sustav vladavine. U naše vrijeme Milošević i velikosrbi iskoristili su ove laži za novu agresiju protiv Republike Hrvatske.

Na velikom javnom skupu 15. svibnja 1945. jedan visoki komunistički dužnosnik odlikovan kao vijećnik Zavnoha od predsjednika Mesića 30. srpnja, koji je i danas živ pozvao je javno na masovne likvidacije u Zagrebu sljedećim riječima: »Za fašiste zakona u našoj državi nema. Jedini zakon koji ćemo primijeniti na njih je kuršum. Radnici imaju puno pravo da ih na licu mjesta likvidiraju« (Vjesnik, 17.5.1945). Nakon tih njegovih poziva 16 tisuća građana Zagreba, uključujući i sve ranjenike iz bolnica, netragom je nestalo.

Leksikon genocida objavljen u SR Njemačkoj 1998. godine iznosi da je Tito odgovoran za milijun i sto sedamdeset i dvije tisuće ubijenih žrtava, dok najtiražniji njemački dnevni list Bild u broju od 22. veljače 2003. iznosi tablicu najmasovnijih ubojica 20. stoljeća, na kojoj se nalazi i Tito sa milijun ubijenih ljudi.

Francuska publikacija Crna knjiga komunizma navodi da su komunisti pobili četverostruko više ljudi od Hitlerovih nacista, pa bi i to trebao biti razlog da se već jednom prestane s veličanjem komunističkog diktatora Tita i Komunističke partije. A što tek reći za zločinačku Udbu kao tajnu jugoslavensku komunističku policiju nego da je bila Gestapo s crvenom zvijezdom. Nakon što je pod imenom Ozna sudjelovala u masovnim poslijeratnim pogubljenjima, Udba je uhodila milijune ljudi, prisluškivala, provocirala, lažno optuživala, saslušavala, mučila najokrutnijom torturom, bila šifra za zlo, bila je zlo sama po sebi.

O promašenosti Titove politike za hrvatski narod najbolje svjedoči činjenica da je i dan današnji s pravom pokopan u Beogradu (ruski nobelovac i disident A. Solženjicin zgražao se u svibnju 1980. godine, da se lideri svijeta klanjaju jednom od najvećih balkanskih krvnika), za čije je interese i živio, dok iza svoje smrti nije ostavio nikakvu politički vrijednu baštinu, već kaos, teror i zlo koje je kulminiralo krvavim raspadom jugoslavenske federacije.

Osim svega navedenoga, Hrvatski sabor je na opće čuđenje u svijetu izglasao zakon o zabrani veličanja fašizma, nacizma i totalitarnih ideologija i pokreta, a komunistički je totalitarizam par excellance, što zapravo znači da veličanje Tita i njegovih nedjela već spada u sferu kaznenih djela, koje je upravo Račanova vlada takvima definirala. Budući da su u Republici Hrvatskoj državljani pred zakonom jednaki, premijer bi se mogao teoretski suočiti s optužnicom za kazneno djelo veličanja totalitaranih vođa i ideologija, a posljedice takvog krivog odnosa prema totalitarnoj ideologiji i duhu komunizma osjetile su se i u nedavnoj državnom posjetu izraelskog predsjednika Moshe Katzava, kada je on potpuno neprimjereno, potaknut valjda od svojih domaćina, hrvatskoj javnosti održao lekciju o tome tko bi im trebao biti uzor iz nedavne povijesti– partizani, antrifašisti, reagira Dobroslav Paraga, predsjednik HSP-1861.