Vjesnik: 08. 08. 2003.
O nastavku Canjugine tužiteljske karijere odlučit će sud
Odluka Izvanraspravnog vijeća vratila je stvari na početnu poziciju, onu koju je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić od prvog trenutka i tražio - da se tijekom sudskoga postupka utvrdi stupanj odgovornosti bivšeg zagrebačkog tužitelja Krunoslava Canjuge zbog sumnji u primanje mita i odavanje službene tajne
ZAGREB, 7. kolovoza – Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu odlučilo čilo je da postoji osnovana sumnja da su bivši zagrebački državni odvjetnik Krunoslav Canjuga i zagrebački odvjetnik Mirko Batarelo počinili kaznena djela kako ih u zahtjevu za otvaranjem istrage opisuje državno odvjetništvo. To znači da je Canjuga osumnjičen za primanje mita i odavanje službene tajne a Batarelo da je mito ponudio državnom odvjetniku.
Ta odluka od srijede bitno mijenja status predmeta koji je prije otprilike dva mjeseca prijetio prerasti u ozbiljnu pravosudnu aferu.
S druge strane, Izvanraspravno vijeće je donijelo drukčiju odluku od istražnog suca Ratka Šćekića koji djeluje na istome sudu. Šćekić je naime prije mjesec dana odbio zahtjev za istragom protiv spomenute dvojice tvrdeći da podneseni dokazi koji bi teretili Canjugu i Batarela nisu dovoljni - u dijelu sumnje za primanje i davanje mita - da bi se istraga otvorila. Takvom njegovom odlukom u najgoru moguću situaciju dospio je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, kojega su policajci obavijestili da su prisluškujući telefon odvjetnika Batarela snimili i razgovore koje je on vodio s Canjugom čiji je sadržaj teško teretio Canjugu, dotadašnjeg najbližeg suradnika upravo Bajića. Zbog takvih poteza Krunoslava Canjuge propale su i dvije velike zajedničke akcije policije i tužiteljstva u suzbijanju šverca i pranja novca. Čim je saznao navode iz snimljenih razgovora Bajić je o tome obavijestio samog Canjugu, a Canjuga novinare. Predstavnici medija na jednoj su presici pitanjem o uskraćivanju povjerenja Canjugi zatekli glavnog državnog odvjetnika, koji nije znao da je osobni razgovor između njega i njegova podređenog već dospio do novinarskih krugova. Bajić nakon toga potvrđuje da je Canjugi uskratio povjerenje, nedugo zatim ga vraća na mjesto zamjenika državnog odvjetnika u Zlatar, a tjedan ili dva kasnije suspendira i s te dužnosti.
Otvaranjem stegovnog postupka protiv Canjuge, Bajić je pokazao ozbiljnu namjeru da čovjeka nad kojim su se nadvile tako teške sumnje u povredu službene tajne i primanje mita udalji iz službe. Odluka suca Šćekića, međutim, logičan potez rukovoditelja tako važne pravosudne službe stavila je u poziciju osobe koja se obračunava sa svojim podređenima čak i onda kad nema dovoljno argumenata za to.
Pogođen odlukom istražnog suca Mladen Bajić je u međuvremenu odbijao bilo kakvo javno nastupanje u vezi s aferom Canjuga-Batarelo.
Odluka Izvanraspravnog vijeća na neki je način vratila stvari na početnu poziciju, onu koju je Bajić od prvog trenutka i tražio. To znači da se tijekom sudskoga postupka utvrdi stupanj odgovornosti Krunoslava Canjuge za obje sumnje, a pravomoćno izrečena sudska odluka predstavljala bi temelj za Bajićevu odluku o nastavku ili definitivnom kraju tužiteljske karijere Krunoslava Canjuge.
Vlado Rajić