Vjesnik: 09. 08. 2003.

Rastrošnim ministarstvima još više novca

DARKO MARKUŠIĆ

Ministar financija Mato Crkvenac najavio je izradu rebalansa ovogodišnjeg proračuna, koji će ostati na istoj razini od ukupno 87,67 milijardi kuna. Prema njegovim riječima, ukupni prihodi i rashodi proračuna definitivno se neće povećavati, nego će doći jedino do unutarnjih preraspodjela.

To drugim riječima znači da će oni proračunski korisnici koji su potrošili više nego što im je bilo odobreno (ili će to učiniti do kraja godine) dobiti više novca, a oni korisnici proračuna koji su bili štedljiviji i trošili samo onoliko koliko im je Hrvatski sabor dopustio (ili čak manje od toga) sad će biti kažnjeni, a dopušteni rashodi bit će im još smanjeni.

Nastavak je to pogrešne logike koja, naravno, ne podrazumijeva sankcije za rastrošne ministre ili za one koji nisu kadri predvidjeti ni potrebne godišnje izdatke ministarstva koje vode.

Ministar financija trenutačno ne zna o kolikom je iznosu riječ, no zna da su previše potrošila ministarstva obrane, unutarnjih poslova, prosvjete... Poznato je i da Vlada mora izdvojiti više novca za, primjerice, saniranje posljedica suša iz proračunskih zaliha, kao i da mora namaknuti novac za isplatu prekovremenih sati policajcima.

Čini se da će rebalansom proračuna trebati preraspodijeliti čak nekoliko milijardi kuna, koliko ukupno nedostaje na spomenutim stavkama. Iako je riječ samo o grubim računicama, jasno je nezadovoljstvo pojedinih ministarstava s kojim se već suočava i Ministarstvo financija.

Otpori neće biti ništa manji ako se preraspodjela novca nazove drukčijim imenom. Rebalans proračuna to ostaje nazivali ga preraspodjelom, restrukturiranjem ili nekako drukčije. Lani je to bio »rebalans s osmijehom«, a sada se taj osmijeh valjda uoči izbora negdje izgubio.

Neuobičajeno je i da ministar financija, najavljujući izradu rebalansa proračuna i pripremu proračuna za sljedeću godinu, pritom ne navede ni jedan brojčani pokazatelj. No isto je tako neuobičajeno, pa i vrlo neozbiljno, licitirati s uvođenjem novih poreza (na bogate) ili promjenom postojećih, a pritom uopće nemati konkretan prijedlog ispred sebe. Takve načelne ideje više su podloga za stranačku raspravu, nego za istup u javnosti. Hrvatski ministar financija toga očito nije svjestan.