Vjesnik javlja da Soros u 17 ključnih američkih država organizira kampanju protiv Busha: "Upravo zbog naše nadmoći, morali bismo si priuštiti da ljudima s kojima dijelimo zemaljsku kuglu poklonimo veću pozornost. Ali to je izvan moći razmišljanja u Bijeloj kući", kaže Soros. I zaključuje: "Bush je u terorizmu pronašao savršenog neprijatelja: sveprisutnog, nevidljivog, nepobjedivog. Za Busha je opasnost od terorizma opravdanje za sve ... "No politika američke vlade na koban način upravo priprema teren za buduće terorističke akcije i daje snagu onima kojima je cilj potpuni raskol svijeta", citira ga Körbler. Sorosu je, izgleda, do "održive globalizacije" postojeće moći, a to traži da se s pritiskom na male ne pretjera. No Bush hoće baš punu dominaciju i treba mu (vojna) sila čija bi nadmoć omogućila da bilo koga, i bilo kada, napadne preventivno, i bez obzira na stavove međunarodne zajednice. O tome dramatično svjedoči papir "Preispitivanje nuklearnog stava SAD-a". U izvrsnoj analizi tog dokumenta što su ga nedavno provalili američki mediji, Butorac ocrtava put koji je prijeđen od hladnoratovske doktrine "međusobno zajamčenog uništenja" do današnje ambicije SAD-a da osigura "jednostrano zajamčeno uništenje". Nova doktrina predviđa i proizvodnju malih nuklearnih bombi, već za tri godine. Posljedice? Propast sustava međunarodne kontrole oružja za masovno uništenje; obnova atomskih pokusa; veća opasnost od terorizma ... Sve to, jasno, i prije upotrebe ručnih atomskih bombi. A tek poslije... No, i najgore postupke velikih i bogatih nije teško razumjeti: ostali će ih sve više ugrožavati već stoga što ih nikada ne mogu stići. Teško će se Bushova Amerika svojeg "načina života" odreći bez borbe. Ali zašto je pratimo mali i siromašni mi? Ne dijelimo sreću bogatih, pa da podijelimo bar njihovu nesreću?!? Otkud toliko samodestrukcije u naših elita?