Vjesnik: 16. 08. 2003.
Tko je sve iza kulisa financirao predizborne kampanje
ŽELJKO PERATOVIĆ
U vrijeme predsjedničke kampanje 2000. - u kojoj je trgovac oružjem Zvonko Zubak, kako danas tvrdi, pomogao Draženu Budiši s »vrećicom u kojoj je bilo pola milijuna kuna« - iz HSLS-ovih redova prozivali su današnjeg predsjednika Stjepana Mesića za netransparentno financiranje. Tvrdilo se da Mesićevu kampanju pomaže tvrtka »Klariko voće«, koja istodobno prema radnicima nije ispunjavala financijske obveze. Mesić je tada rekao da će vratiti donaciju ako se ustanove takve nepravilnosti. Ako se, pak, utvr
di da ih nije bilo, taj će novac dati u humanitarne svrhe.Nije se dogodilo ni jedno ni drugo. Tek je predsjednik Uprave »Klariko voća« Andrija Klarić na konferenciji za novinare izjavio da je Mesiću ustupio svoj propagandni prostor na televiziji, vrijedan 486.000 kuna, i radiju, vrijedan 135.000 kuna. Osim toga, »Klariko voće« uplatilo je još 4000 njemačkih maraka za Mesićevu promidžbu u BiH.
Mesić je, s druge strane, prigovarao Draženu Budiši da ga financira Žarko Kraljević i tvrtka »Diners«. »Budući da "Diners" pokriva i Jugoslaviju, trebalo bi preispitati je li Budišu financiraju možda i iz Jugoslavije«, rekao je tada Mesić.
Objavljivanjem transkripata policije, koja je prisluškivala poduzetnika Hrvoja Petrača za vrijeme predsjedničke kampanje 2000., pojavile su se sumnje da je i on jedan od kontroverznih Mesićevih financijera.
Neizvjesno je hoće li se ikad utvrditi što se krilo u sadržaju tih transkripata s obzirom na to da je predsjednik Mesić nedavno javno stao u obranu Petračeva ugleda, ustvrdivši: »
Koliko ja znam, protiv njega se ne vodi nikakva istraga«.Zanimljivo je da je Zvonko Zubak početkom prošle godine tvrdio kako želi kupiti Nogometni klub Dinamo, navodno za 30 milijuna eura. Tražeći u tome potporu, boravio je i u Predsjednikovu uredu. Zlobnici su odmah proširili priču da je i on sudjelovao u financiranju kampanje predsjednika Mesića.
Zvonko Zubak je nedavno tvrdio da želi kupiti Inu.
Nakon zadnjih predsjedničkih izbora, izvršna direktorica GONG-a, nevladine udruge koja je promatrala izbore, Suzana Jašić primijetila je da ubuduće treba posvetiti više pozornosti transparentnosti donacija, posebice onih iz inozemstva.
Zapravo, ni jedan od tadašnjih predsjedničkih kandidata javnosti nije ponudio ozbiljno izvješće o tome tko mu je i s koliko nov
ca pomogao u kampanji.Upravo je današnji predsjednik, dok se nalazio u oporbi, često izjavljivao da se HDZ financirao novcem koji je iz dijaspore dobivao u vrećama te da o mnogim »donacijama iz vrećica uopće nije vođena evidencija«. Sumnjalo se da su neki, kasnije tajkuni, na taj način dobivali pogodnosti u pretvorbi i privatizaciji poduzeća.
Kada je 1997. na lokalnim izborima u Splitu HSLS osvojio vlast, proširila se priča da je njihovu kampanju obilato pomogao kontroverzni tajkun Miroslav Kutle, čija je većina tadašnjih tvrtki imala sjedište u Splitu. Tadašnje Kutline splitske tvrtke uglavnom nisu plaćale lokalne pristojbe, a lokalna ih vlast zbog toga nije teretila, te se u tome prepoznalo Kutlin utjecaj u predizbornoj kampanji.
Pojedini tajkuni čije je bogatstvo dio medija pripisivao sprezi s HDZ-ovim strukturama, kao što su Stipe Gabrić Jambo ili Mladen Jakopec, opravdavali su se da nisu nikog podmićivali nego su bili izloženi pritiscima da plate »reket«.
Skandal sa sumnjivim donacijama stajao je, inače, funkcije predsjednika CDU-a i dugogodišnjega njemačkoga kancelara Helmuta Kohla. Kod nas, međutim, kao da ne postoji svijest o tome da transparentno financiranje političkih stranaka i kandidata na izborima znači otklanjanje svake sumnje u korupciju.