A u vrhu sante nalazi se sav materijal dovoljan za radnju napetog političkog trilera; bivši agent, optužen i sumnjičen kao profesionalni ubojica, bivši republički premijer, sada bankar, hoteli na strateški važnom Visu, bivši visoki partijski funkcionar i član Predsjedništva CK SKH, milijuni dolara pohranjenih u stranoj zemlji po koje odlazi agent u pratnji "slučajnog" poznanika iz Beograda, koji je "slučajno" partner sina njegova kolege, također agenta i egzekutora ...

Da bi zbrka bila veća, agent, kojemu je bilo što teško povjerovati, sada brani i hvali pokojnog predsjednika Hrvatske protiv stvaranja koje je on profesionalno "radio", a kudi i oštro napada sadašnjeg premijera, a bivšeg komunističkog funkcionara čiji je sustav agent po profesiji "branio"!? Ova nas afera vraća u vrijeme kraja osamdesetih, kada je tadašnje partijsko rukovodstvo već bilo svjesno da Jugoslavija neizbježnoo kreće svome kraju i raspadu. I sam Sindičić sada, između redaka, tvrdi kako su "profesionalci" tu činjenicu znali već 1988. godine!? Trebalo se, dakle pripremiti za raspad države i sustava ...

A "pripremiti" značilo je osigurati opstanak. Politički i financijski. Činjenica s početka stvaranja nove države, Hrvatske, na ruševinama Jugoslavije, govori kakav je "miraz" dobila nova vlast: "Kada smo nabavljali prvo oružje za hrvatsku vojsku, one znamenite kalašnjikove, to nas je stajalo 40 milijuna DEM. Danima smo skupljali desetak vrsta deviza, obišli sve banke, velike firme i skupili, na kraju — 17 milijuna DEM!?"

Desetak godina poslije, prilikom još jednog manjeg "raspada" sustava, kada s vlasti, a nakon smrti neprikosnovenog autoriteta Tuđmana odlazi njegov HDZ, opet se stvaraju priče o "nestalom državnom novcu". Nestale su, navodno, milijarde, kojima, međutim, nitko poslije nije uspio ući u trag. Novac "nestao" prilikom raspada SFRJ i stvaranja RH, međutim, nitko nikada nije ni spomenuo, čak ni nova hrvatska vlast.

Pasionirani čitatelji političko-obavještajnih trilera, međutim, ovdje bi vrlo lako mogli zamisliti kako se taj, prije 13, 14 godina nestali novac sada počinje pojavljivati. Čuvari ga, oplođenog dugogodišnjim kamatama, opranog i "izbijeljenog" sada vraćaju na područje bivše države. U tim je državama, naime, u tijeku proces privatizacije i pretvorbe društvenog, odnosno državnog vlasništva. Turizam, banke, naftni divovi su "na bubnju". Vrijeme je da ih se kupi. Čuvari nestalog novca to i provode, naravno, kao i prije, "u sadejstvu", jer, napokon i čuvani je novac bio zajednički ...

Maštovito? Realno? Tko će ga znati. Riječ je, naime, o mračnim tajnama isto tako mračnog sustava komunističke vlasti. Nešto, međutim, nije tek "maštovitost". Udba je postojala, bila je u narodu zloglasna, znači da su je se ljudi plašili. U osvijetljavanje ove tamne strane sustava nije usudio gotovo nitko proniknuti, barem ne vladajući političari u proteklih 13 godina. Činjenica da jedan, ma što on zapravo bio, ipak samo "kotačić" sustava, Vinko Sindičić, i dalje može izrazito arogantno opominjati najvažnije državne rukovodioce — govori da ima istine u njegovoj već omiljenoj uzrečici "Ne baca se kamenom onaj tko živi u staklenoj kući"... "Momci iz Jugoslavije", izleda, opet su u sedlu.

UDBA (kasnije nazvana SDS), po pisanim svjedočanstvima, bila je "politička policija koja nije mogla poduzeti ni jednu ozbiljniju akciju bez odobrenja političkog vrha, ona je bila u funkciji CK i politike ... nije se smjelo ništa dogoditi što nije odgovaralo partiji ...

Centralni je komitet osnovao Savjet za zaštitu ustavnog poretka koji je bio kontrolni organ ... bio je jako bitan ... oni su pokrivali svaku akciju u koju je SDS išao ... to ne znači da su članovi Savjeta znali da odobravaju likvidacije emigranata, s tom se inicijativom nije moglo ići pred cijeli Savjet, no barem jedan do tri člana iz vrha partije i Predsjedništva to su morali znati i odobriti ..."