U povodu netom okončanog posjeta hrvatske državne delegacije, predvođene predsjednikom Stjepanom Mesićem Socijalističkoj Narodnoj Libijskoj Arapskoj Džamahiriji i njezinom domaćinu pukovniku Moamaru al Gadafiju, postavlja se pitanje do koje mjere je predsjednik Mesić spreman na kocku stavljati ugled hrvatskog naroda i države za volju ogoljenih i prozaičnih gospodarskih interesa, od kojih se malo koji realizirao, računajući i ranije višednevne pa i višetjedne neuspješne turneje po inozemstvu.

Lijepo je slušati vijesti da predsjednik Mesić hoda libijskom pustinjom sa četredesetak hrvatskih gospodarstvenika i u Titovom stilu presvlači razna odijela na zadovoljstvo svojih domaćina, ne bi li dobio neki značajan posao od provjerenog diktatora i brutalnog kršitelja osnovnih ljudskih prava, svojeg domaćina pukovnika Gadafija. Zanimljivo, da nasuprot Mesiću, hrvatska vlada i MVP imaju službeni stav da će gospodarske odnose razvijati sa zemljama koje poštuju međunarodne obveze i imaju demokratski politički sustav.

Hrvatski narod i javnost moraju biti upoznati s činjenicom, da osim što se radi o provjerenom prijatelju diktatora Tita i savezniku gotovo svih nedemokratskih režima u današnjem svijetu, režim pukovnika Gadafija obilježen je ne samo krvavim nedjelima međunarodnog terorizma od kojih su rušenje Pan Am-ovog aviona nad Lockerebiem 1988. i podmetanje bombe u berlinsku diskoteku 1986. godine samo vrh ledenog brijega, već taj brutalni režim i dan današnji drži u svojim jezivim tamnicama stotine političkih zatvorenika i disidenata, da su neki od zatvorenika kažnjavani odsijecanjem ruku i nogu, da je niz prominentnih političkih oponenata pukovniku Gadafiju naprosto nestao u mraku ili u izbjeglištvu, da se političkim zatvorenicima u Libiji izriču na dan današnji čak i smrtne kazne, da je nedavno pušteno iz zatvora 65 političkih zatvorenika koji su odrobijali po 30 godina zatvora.

To sve nije bio dovoljan razlog da niti Mesić niti bilo tko iz državnog protokola povede računa koliko će od tog posjeta biti stvarne gospodarske koristi a koliko će biti realne političke štete po ugled i vjerodostojnost naše zemlje u demokratskom svijetu. Ne može se zbog pragmatičnih interesa prelaziti slijep ili šutke preko ovakvih u svijetu dobro poznatih činjenica o prirodi pojedinih režima. Zar nije u svemu tome upozoravajuća činjenica da baš u vrijeme posjeta Mesića Libiji, njezin režim prihvaća i priznaje odgovornost i štetu za brutalno ubojstvo 270 putnika američkog zrakoplova. Mesić kao da je »zaboravio« da je prošlo Titovo i vrijeme pokreta nesvrstanih, kada takve činjenice nisu smetale nedemokratskoj javnosti u Hrvatskoj i u svijetu.

Zabrinjavajući su trend i učestali uzajamni posjeti nekih parlamentarnih stranaka u Hrvatskoj, poput HSLS-a Dražena Budiše i Dorice Nikolić, koji su i ove godine bili u višetjednom posjetu, gosti totalitarne Komunističke partije Kine, slikavajući se besramno čak i na Trgu Nebeskog mira, legalizirajući kao jedna hrvatska stranka, neizravno, pokolj tisuća kineskih studenata i intelektualaca u lipnju 1989. godine.

DOBROSLAV PARAGA, predsjednik HSP-1861