- Objavljivanje čvrste interventne točke u režimu fluktuirajućeg tečaja više je iznimka nego pravilo. HNB je to uradio na početku godine kad su rat u Iraku, skok cijena nafte i prve reakcije banaka na mjere monetarne politike unijeli dodatnu neizvjesnost u financijski sustav zemlje.

Sada za time više nema potrebe. Ipak, i bez isticanja čvrstih interventnih točaka, Hrvatska narodna banka odlučna je nastaviti politiku održavanja kratkoročnih oscilacija tečaja unutar raspona varijacija do 5 posto, kao što je to radila u proteklih tri godine. Za visoko euriziranu i valutno indeksiranu ekonomiju kao što je naša, takva politika teško da ima realnu alternativu. Međutim, to treba jasno istaknuti, održavanje stabilnosti tečaja samo izravnim intervencijama središnje banke na deviznom tržištu ne može biti racionalno i dugoročno održivo ako se istodobno cjelinom monetarne i ukupne ekonomske politike stabilizacijski ne djeluje na fundamentalne činitelje koji determiniraju ponudu i potražnju za devizama, a to su prije svega odnosi u platnoj bilanci, visina i struktura inozemnog duga te obveze po osnovi njegova servisiranja.Što se tiče odnosa između tečaja i rasta inozemnog duga, riječ je zapravo o efektu spojenih posuda. Što je dug veći, to su u aktualnim uvjetima deficita tekućih transakcija platne bilance naravno veći i pritisci troškova servisiranja tog duga na ukupne devizne rezerve, a time i na deprecijaciju tečaja. Dođe li do nje, posljedica bi bila naglo povećanje udjela inozemnog duga u bruto domaćem proizvodu, pa time i znatno teži unutarnji problemi koje bi izazvalo servisiranje tog duga nego što to danas izgleda. To je rizik o kojemu govore i međunarodne financijske institucije.

- Plasmani banaka nefinancijskom sektoru porasli su u prvih sedam mjeseci ove godine 9,5 posto, novčana masa 11,2 posto, a neto domaća aktiva bankovnog sustava 12,2 posto, što je upola sporiji rast tih agregata od prošlogodišnjeg u istom razdoblju. Očekivati je da će se to odraziti u nastavku godine i na određeno usporavanje uvoza. Međutim, s obzirom na već ostvareni deficit robne razmjene u prvom polugodištu od 3,6 mlrd. dolara, koji je 15 posto realno veći od prošlogodišnjeg, pitanje je hoće li intenzitet tog usporavanja uvoza induciranog nastavkom djelovanja samo postojećih mjera monetarne politike biti dostatan da se deficit tekućih transakcija platne bilance smanji s prošlogodišnjih 7,1 na predviđenih 5,5 posto bruto domaćeg proizvoda za ovu godinu te da se inozemni dug zadrži na razini ispod 70 posto bruto domaćeg proizvoda.

Razlog tome dijelom leži i u činjenici što su banke nadomjestile dio klasičnih kredita namijenjenih financiranju uvoza drugim modalitetima i oblicima financiranja koji su izvan neposredne kontrole HNB-a. Zato monetarnoj politici ne ostaje drugo nego da dodatnim mjerama preventivno smanji likvidnost sustava.

- Prije desetak godina slušao sam izlaganje visokog dužnosnika iz zemlje koja je tada ulazila u Europsku uniju. Nakon uobičajenog isticanja potencijalnih probitaka koje donosi veliko zajedničko tržište, prešao je na ključno pitanje makroekonomskih troškova ulaska njegove zemlje u EU. Tada je otprilike rekao: Alternativa objektivno ne postoji. Ako uđemo u EU, izlažemo se riziku da u relativno kratkom roku ostanemo bez 10 posto gospodarstva koje neće moći izdržati konkurenciju na zajedničkom tržištu. Ako pak ne uđemo u EU, rizik je da u perspektivi ostanemo bez 40 posto gospodarstva koje neće moći opstati izdvojeno od zajedničkog tržišta. Ako je ta računica bila realna prije desetak godina za jednu visokorazvijenu zemlju, mislim da je i te kako realna za Hrvatsku danas.

- Kritike i poneka pohvala sastavni su dio posla koji ne treba podcjenjivati, ali ni precjenjivati. Posebno ako se ima na umu da iza takvih ocjena nerijetko stoje određeni parcijalni interesi čijoj realizaciji politika HNB-a može u danom trenutku više ili manje pogodovati. Što se tiče mogućnosti podnošenja ostavke, prestao sam o tome javno govoriti zbog nadolazećih parlamentarnih izbora.