Nude se za izbore, osim Zvonka Zubaka, sindikalisti koji misle da u njima čuči Lech Walensa. Nude se umirovljenici i to s pravom, jer ih je sve više i na Zapadu ih, kad su organizirani, ne zovu bez razloga »sivi vukovi«. Nude se iskusni intelektualci koji će ili stvoriti vlastitu stranku hrvatske sloge ili će svoje usluge ponuditi kao kandidati drugim strankama. Njihove godine i iskustvo su toliki da bi se u predizbornoj kampanji lako mogli udružiti s umirovljenicima

Izbori su sve bliže i Hrvatska to počinje osjećati na vlastitoj koži. S mora se ubrzano vraćaju državni dužnosnici i političari i pokazuju veliko zanimanje za nedaće koje su pogodile Hrvatsku dok njih, među ostalim, u Zagrebu nije bilo. Predsjednik Sabora Zlatko Tomčić odmah je otišao na teren kako bi usput izjavio da se Sabor i Vlada moraju pozabaviti serijom požara, dok je predsjednik države Stjepan Mesić znakovito izjavio kako bi ostalo više novca za požare da se dalo manje strankama za njihovo političko djelovanje.

Hrvatska se neće stići ni ohladiti od silnih požara a već će je zapaliti razne stranke i strančice u borbi za svoje mjesto u budućem parlamentu. Još tri četvrtine građana Hrvatske ne zna, prema istraživanjima GFK Centra za istraživanje tržišta, za koga će glasati na izborima koji će se održati, najvjerojatnije, krajem studenoga ove godine.

Ti koji još ne znaju, kao i onih 25 posto koji još uopće nisu odlučili hoće li izaći na izbore, bit će izloženi na milost i nemilost postojećim političkim strankama i onima koje se tek rađaju.Jasno je da velik broj građana Hrvatske još nije našao svoju stranku. Na njih pikiraju agresivni marketinški stručnjaci koje su, za novac dobiven iz proračuna i privatnih donacija, angažirale stranke. Pretpostavlja se da će oni glasati po načelu izbora paste za zube. Uzet će s police u trgovini onu za koju su čuli na televiziji.

U galeriji šarenih likova koji žele predstavljati pučanstvo u Saboru pojavilo se novo ime. Trgovac oružjem koji je Franji Tuđmanu prodao onu tajanstvenu raketu što je vožena kao kartonska konstrukcija na vojnoj paradi na Jarunu (po uzoru na nekadašnje velebne makete tvornica na prvomajskim paradama) sad je odlučio prodati narodu svoju filozofiju uspjeha. Kaže tako Zvonko Zubak da je toliko sposoban da ne vidi razloga zašto ne bi mogao postati premijerom, kad to mogu i oni nesposobni. Ivici Račanu je već rekao, kaže Zubak, da će zamijeniti uloge i on će njega primiti u Banskim dvorima kao budući premijer.

Istina je da njegove rakete nikad nisu poletjele jer navodno nije isporučio neke dijelove (jer mu nisu platili) pa su bile dobre samo za Tuđmanovo zastrašivanje neprijatelja s Jaruna. Istina je navodno da je Dorici Nikolić dao oko pola milijuna kuna u vrećici (!?) za Budišinu predizbornu kampanju. Tog se detalja slučajno ne sjećaju ni Dorica Nikolić niti Dražen Budiša, ali je nepobitno da je liberalima platio tiskanje i bacanje milijun predizbornih letaka iz aviona.

Zubak od države traži 200 milijuna dolara za rakete koje nisu poletjele, pola milijuna daje nekome na ulici kao da su unutra rikola i krumpir... A ipak ima te kičaste dvorce i ostale nekretnine i pokretnine. Čovjek je kao zagrebački vodovod. Izgubi 40 posto u transportu, a krajnji korisnici i on i opet imaju više nego dovoljno. Možda je zbilja idealan za premijera ako s takvim matematički dokazanim gubicima gura dalje. Čovjek zaslužuje priliku za dokazivanje.

Treba mu, primjerice, ponuditi da provede sve ono što su Mesić i prateći orkestar gospodarstvenika poslovno dogovorili s Gadafijem u Libiji. Ako naplati stare dugove i nove poslove treba ga odmah, bez izbora, postaviti za premijera.

Zubaku kao vođi nove stranke, Demokratske socijalne unije, trebao bi zahvalnicu poslati i novinarski ceh. Čovjek je novinarima na predstavljanju svoje nove stranke skromno rekao:

Novi socijalni demokrat oduzeo nam je toliko vremena da ne stignemo doličnu pažnju posvetiti ostalim političarskim zvijezdama koje se rađaju. A ponuda je velika jer je, navodno, i nezadovoljstvo naroda političkim strankama koje su sada u prometu također veliko. Nude se sindikalisti koji misle da u njima čuči Lech Walensa. Nude se umirovljenici i to s pravom, jer ih je sve više i na Zapadu ih, kad su organizirani, ne zovu bez razloga »sivi vukovi«. Nude se iskusni intelektualci koji će ili stvoriti vlastitu stranku hrvatske sloge ili će svoje usluge ponuditi, kao kandidati drugim strankama. Njihove godine i iskustvo su toliki da bi se lako mogli u predizbornoj kampanji udružiti s umirovljenicima.