Vjesnik: 20. 08. 2003.

Situacija je malo složenija, jer je riječ o 21. stoljeću

Predsjednik Sabora Zlatko Tomčić odlučio je da je za razgovore o gospodarskom pojasu na Jadranu najbolje razgovarati s eminentnim stručnjacima. Tako se našao sa stručnjakom za međunarodno pravo Vladimirom Iblerom ali i izvjesnim Zvonimirom Šeparovićem. Sva trojica zaključila su da Hrvatska ima pravo proglasiti gospodarski pojas bez obzira na sve političke okolnosti, dogovore sa susjedima, Europsku uniju, UN... Ukratko, Hrvatska se ima pravo ponašati kao da je Pale sam na svijetu.

BRUNO LOPANDIĆ

Tako su trojica stručnjaka u Saboru zaključili, što je posebice podržao Šeparović (onaj drugi koji je na razgovor došao sa stručnjakom Iblerom), da se Hrvatska nema što dogovarati o gospodarskom pojasu s bilo kime jer je riječ o suverenoj odluci. Saznali smo, naime, da će se proglašenjem gospodarskoj pojasa hrvatski suverenitet povećati čak za 54 četvorna kilometra. To će, nesumnjivo, snažno odjeknuti u međunarodnim odnosima.

Vijest da je Tomčić razgovarao s dvojicom stručnjaka o gospodarskom pojasu i suverenitetu nije bila tiskarska pogreška u novinama, stari napis s početka devedesetih ili pak prepisana teza iz neke enciklopedije europske povijesti 19. stoljeća. Samo nekoliko mjeseci prije nego što Europska komisija donese odluku o početku pregovora o punopravnom članstvu, Hrvatska još uvijek ne zna kako ostvariti svoj suverenitet u novim globaliziranim odnosima.

Nekadašnji šef hrvatske diplomacije, zatim revni pisač Tutinih ispričnica Haagu te šetač gusaka po zagrebačkim trgovima, ipak je bio, nema nikakve dvojbe, zadovoljan sastankom s predsjednikom Sabora; zaključeno je da će se hrvatski suverenitet ojačati, i to u četvornim kilometrima.

Sastanak ove trojke i njegovi zaključci nažalost nisu ništa novo. Oni samo pokazuju da hrvatska politika, posebice ona vanjska, treba drastične promjene u promjeni shvaćanja o tome kako ostvariti taj hrvatski interes i potvrditi suverenitet. Situacija je malo složenija, jer je riječ o 21. stoljeću. To 21. stoljeće donijelo je neke »nepotrebne« komplikacije; međunarodne organizacije, multilateralne dogovore te složene višenamjenske međunarodne ugovore. Kada u takvom svijetu jedna zemlja napravi potez, posljedice osjećaju njih nekoliko.

Bez obzira na to jesu li male ili velike, slabe ili jake. Ranije je uistinu bilo jednostavnije. Stoga su se ne tako davno s jedne i druge strane granice mogli naći istomišljenici koji su tvrdili da je Prevlaka od izuzetne strateške važnosti. Njezina važnost je, ona strateška, prestala onaj trenutak kada je izmišljen top koji može dobaciti dalje od onih austrougarskih na tadašnjoj Prevlaci.

Dakle, bez obzira na »sastanak trojke«, Hrvatska će potvrdu svojeg suvereniteta ipak morati potražiti izvan svojih granica i izvan svojih četvornih kilometara gospodarskog pojasa, u integracijama do kojih joj je toliko stalo. No takav angažman znači da će taj suverenitet morati prenositi još mnogo dalje, za političkim i diplomatskim stolom u Bruxellesu ili pak sa svojim policajcima u Kabulu.

Iako se oko najave proglašenja gospodarskog pojasa podigla velika prašina, sasvim je jasno da Hrvatska tu odluku ne može donijeti potpuno sama. Da stvari tako ne funkcioniraju, upravo je pokazala susjedna Slovenija. U ime vlastita suvereniteta, oko gospodarskog pojasa digla je nepotrebno veliku buku. U pregovaračkom je smislu takvom nervozom malo toga dobila. Čak je i od druge zainteresirane strane, susjedne Italije, doživjela hladan tuš; jednostavnom tvrdnjom Rima da je Ljubljana u svojoj nervozi ipak malo - pretjerala.

Potvrdu svojeg suvereniteta Hrvatska će ipak morati potražiti na mnogo većoj političkoj sceni, kada se u integracije do kraja i uključi. Do tada može uvježbavati jačanje vlastita međunarodnoga kredibiliteta, za početak u izbjegavanju nepromišljenih poteza. Tada će potvrda hrvatskog suvereniteta imati dalekosežnije učinke od dometa austrougarskog topa na Prevlaci i razdaljine koju hrvatska koća može u jednom danu prevaliti na Jadranskome moru. Zašto je Zlatko Tomčić razgovarao sa stručnjakom za međunarodno pravo i Zvonimirom Šeparovićem?