Trenutno njen je glavni argument – Europa. To će biti zastava njene izborne kampanje. Iako odgovor na zahtjev za prijem u članstvo Europske unije do izbora nikako neće stići, objektivno vlast Hrvatsku ipak vodi u tom smjeru. Istina, nepotrebno i neoprostivo sporo, s velikim gubitkom vremena u prve dvije godine, pa čak ni u ovom trenutku posljednje šanse ne sasvim rezolutno. Dok ne riješi slučaj Gotovina, ništa od hrvatske kandidature. Možda je to jedan od razloga zbog kojeg se žuri u izbore. Istječe vrijeme u kojem se taj problem mora rasplesti, misli li Hrvatska na proljeće dobiti pozitivan odgovor Bruxellesa. A taj će se problem lakše rješavati u postizbornom vremenu, nego u jeku izborne kampanje.

Iako većina građana nema dojam da živi bolje nego u trenutku uspostave trećesiječanjske vlasti, čini se da je Hrvatska ipak zakoračila prema ekonomskom oporavku. Veliki je izborni adut trebala biti izgradnja auto-cesta, ali taj je zaista veliki uspjeh u međuvremenu zasjenjen evidentnom nesposobnošću vlasti da organizira efikasnu zaštitu od ljetnih požara. Pozitivan dojam kvare i podaci o dramatičnom porastu inozemnog duga, koji se poravnao s onim što ga je pred svoj raspad imala cijela bivša Jugoslavija. Isti je slučaj i s nezaposlenošću. Najnoviji podaci kazuju da su tvrdnje o dramatičnom preokretu na burzama tek Račanova Potemkinova sela. Broj se nezaposlenih, istina, smanjuje, ali broj zaposlenih ne raste istom brzinom. Prema Državnom zavodu za statistiku, u lipnju je, u odnosu na isti lanjski period, armija na burzama smanjena za 65 tisuća duša. Istodobno, broj je zaposlenih povećan za 20 tisuća. Dakle, više nego dvije trećine tek su izbrisane s evidencije.

Aktualna vlast nije ispunila neke od glavnih predizbornih obećanja. Riječ je prije svega o onom »bolji život svima«, otvaranju novih radnih mjesta, reviziji pretvorbe, sankcioniranju kriminala, izgradnji Hrvatske kao zajednice zasnovane na društvenoj pravednosti i socijalnoj solidarnosti. Račan običava tvrditi da su neka odustajanja bila nužan danak uspostavljanju političke stabilnosti. Zna čak reći da je svojom politikom spasio Hrvatsku od prolijevanja krvi i građanskog rata. Istina je da Hrvatska danas, u usporedbi s prve dvije godine nove vlasti, djeluje mnogo smirenije. Više nema masovki ni desničarskih poziva na ulični prevrat. Ali veliko je pitanje koliko su tome pomogli Račanovi kompromisi s desnilom, a koliko Sanaderovo transformiranje HDZ-a u stranku koja više ne podupire pučističke snage i metode. Može se, naravno, dvojiti o HDZ-ovoj iskrenosti, pogotovo s obzirom na stanje duha u stranci i njenom biračkom tijelu. Vlast je u tom pogledu imala mnogo bolju situaciju – dobila je mandat za promjene. Svojim će biračima morati objasniti zašto ga je preformulirala. Morat će ih uvjeriti da ih nije namjerno varala.