Iako se hrvatska Vlada u pravilnim razmacima hvali kako njezina ministarstva u rekordnom roku odgovaraju na dvije i pol tisuće pitanja Europske komisije, daljnja sudbina hrvatske kandidature za članstvo u EU-u ovisi gotovo jedino o generalu Gotovini. Ako Carla del Ponte povjeruje u priču kako hrvatska vlast ne može utjecati na predaju odbjegloga generala i pred Vijećem sigurnosti dodijeli Hrvatskoj pozitivnu ocjenu, tada se cijelo klupko nesmetano odmotava. Točnije, Velika Britanija konačno će ratificirati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) te tako otvoriti Hrvatskoj vrata Europske unije.

To je, dakle, rok do kojeg Hrvatska mora riješiti mnogo otvorenih pitanja, ali sva ona ovise o Anti Gotovini, Carli del Ponte i Velikoj Britaniji. Hrvatska vlast, odnosno Vlada, ruku pod ruku s Uredom predsjednika, upustila se prije nekoliko mjeseci u akciju pripremanja terena za predaju generala Gotovine, s prilično neizvjesnim ishodom. Nakon Gotovinina intervjua Nacionalu i reakcije predsjednika Mesića, Vlada je podigla na noge ključne državne institucije kako bi prikupila što više materijala koji bi generalu pomogli pred Haaškim sudom. Mesić je dao garancije, Vlada imenovala svoga pravnog zastupnika, Carla del Ponte je sumnjičavo, ali ipak zagrizla mamac, pa je sve slutilo na pozitivno rješenje najveće hrvatske političke krize, i na skidanje najteže kugle s nogu Hrvatske koja juri prema Europskoj uniji.

Takav razvoj situacije na kraju se počeo okretati protiv Hrvatske. Strani diplomati, a posebice sumnjičava haaška tužiteljica, počeli su njušiti prijevaru. Iako se otvoreno slutilo da su Vlada i Mesić cijelu akciju pokrenuli u dogovoru s Gotovinom, Haag ih je ipak pustio da posao dovrše do kraja jer cilj je i u ovom slučaju opravdavao sredstva. Hrvatska vlast, pak, pretvarala se da ima sve konce u svojim rukama.

Međutim, oni su polako počeli kliziti iz ruku, sve znojnijih od nervoze. Gotovina se skriva, Vlada se do ramena uvalila u komplot s haaškim bjeguncem, dok vrijeme neizbježno curi. Do listopada ove godine sve mora biti riješeno. U tome mjesecu Carla del Ponte podnosi Vijeću sigurnosti UN-a izvještaj o svom radu i tada će Hrvatskoj dodijeliti ocjenu. Pozitivna nam otvara vrata EU-a. Negativna nas udaljuje ne samo od 2007. godine nego i mnogo dalje.

Ili možemo to postaviti i ovako: ako je već prilično izvjesno da se Gotovina neće dobrovoljno predati Haagu, tada bi hrvatska vlast trebala bar taj isti Haag uvjeriti kako ona čini sve što može. Još preciznije, već danas Vlada i Mesić moraju dići ruke od Gotovine i početi uvjeravati Carlu del Ponte kako je Hrvatska iskrena u svojoj suradnji s Haagom. Haaška tužiteljica možda zna da to nije istina, ali Hrvatska nema drugog izbora. Ili će, kako se to lijepo kaže, pojesti govno ili će se pompozno najavljivana kandidatura za EU već u listopadu razbiti pred Vijećem sigurnosti UN-a.

Jer, ako Hrvatska u listopadu dobije pozitivnu ocjenu Haaga, tada će i Velika Britanija, najveća kočnica hrvatskom približavanju EU-u, do kraja godine konačno ratificirati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju EU-u. Jasno, pritom će britanska vlada s velikom pažnjom očekivati rezultate parlamentarnih izbora koji se najavljuju za drugu polovicu studenoga. No, ako Hrvatska bude amnestirana od slučaja Gotovina, tada ni eventualna promjena vlasti u Hrvatskoj ne bi trebala biti formalna prepreka toj ratifikaciji.

Zatim bi se do kraja ožujka dovršio postupak ratifikacije SSP-a po europskim parlamentima i Hrvatska bi do 30. travnja ispunila uvjete za stjecanje statusa formalnog kandidata za EU.

Upravo zbog toga Hrvatska bi morala već danas početi s pripremom terena za listopadsko izvješće glavne haaške tužiteljice pred Vijećem sigurnosti. Pritom bi to lobiranje - točnije, uvjeravanje kako Hrvatska ispunjava sve svoje obveze prema Haagu, ali da je nemoćna u slučaju Gotovina - trebalo obuhvatiti i gotovo sve europske vlade. U trenutku kad jedni ministri ljetuju, a drugi vode predizbornu kampanju, svima se taj listopad čini vrlo dalekim. Sudeći prema njihovu ponašanju, može se steći dojam kako hrvatska sudbina ovisi upravo o onom Račanovu kamionu kojim će odvesti odgovore u Bruxelles, što bi opet - prema njihovu uskogrudnom razmišljanju - trebalo koaliciji osigurati pobjedu na izborima.

Takvo samozadovoljstvo, potaknuto euforijom oko otvaranja autoceste i turističkom sezonom, moglo bi Hrvatsku skupo stajati. Izbori u studenome mogli bi biti obojeni nekim drugim, opozicijskim bojama.

Zasad je samo jedna stvar sigurna: Ante Gotovina neće se predati Haaškom sudu. To je postalo jasno svakom političkom laiku, s iznimkom nekoliko utjecajnih adresa na čijim oknima se ne gasi luč nade u rješavanje pitanja o kojem ovisi europska sudbina Hrvatske. Igra je odavno završila. Sada valja popraviti štetu. Dok još uvijek ima vremena.