Vjesnik: 27. 08. 2003.

Konkretni odgovori i o pilićima i o Haagu

Uspješno rješavanje političkih preduvjeta je za Hrvatsku izuzetno važno, a rješavanje haaškog čvora, zajedno s provedbom povratka izbjeglica i njihove imovine te sređivanje pravosuđa, jedine su točke koje je vraćaju na kolosijek kredibiliteta/ Svaki drugi scenarij vraća Hrvatsku zastrašujuće unatrag i otvara vrata nepismenom dijelu političkog folklora da tko zna koji put ustvrdi kako je u svemu najmanje kriva Hrvatska

BRUNO LOPANDIĆ

U Vladi su ovih dana, sudeći prema indiskrecijama njezinih dužnosnika u medijima, shvatili da upitnik Europske komisije sam po sebi uopće ne bi bio problematičan kada u njemu ne bi bilo onih »nesretnih« političkih preduvjeta koje vlast nikako ne mogu prevladati. Umjesto toga, stalno se vrte u krug. Sudeći prema izjavama iz Vlade, tako će nažalost i ostati.

Tako je jedan visoki Vladin dužnosnik, koji je progovorio o problemu suradnje s Haaškim sudom, ustvrdio da bi bilo pogrešno kad bi hrvatsko približavanje Europskoj uniji ovisilo o jednom čovjeku - Anti Gotovini. Naravno da bi to bilo krivo. Hrvatsko približavanje Europskoj uniji uistinu neće ovisiti o jednom čovjeku, ali percepcija funkcioniranja pravne države u Hrvatskoj ovisiti će upravo o Anti Gotovini.

Prvi čovjek Europske komisije Romano Prodi za posljednjeg je posjeta Zagrebu jasno kazao nekoliko puta da je suradnja s Haaškim sudom izuzetno važna, no da službeni Bruxelles neće biti taj koji će prosuđivati surađuje li Hrvatska s Haaškim sudom ili ne. Ocjenu će prepustiti samome sudu i onda je prihvatiti.

Kao u svim ostalim odgovorima na Komisijin upitnik, Hrvatska nema druge mogućnosti nego i na dio vezan uz političke kriterije odgovoriti u skladu s činjenicama. Odgovore koje dobije, naime, Komisija ne uzima zdravo za gotovo nego njihovu točnost provjerava na različitim adresama. Visoki izvori u Vladi (uglavnom je to Goran Granić) rekli su medijima da će Komisiji u svojim odgovorima reći sve ono što su govorili i dosad - da su svi problemi u suradnji dosad bili tehničke i pravne prirode, a da politička volja nikad nije bila u pitanju. Ovakav odgovor sasvim je nedovoljan, a iskreno rečeno i netočan. U posljednjih je nekoliko mjeseci iz Hrvatske otišlo stotinjak diplomatskih bilješki u kojima se navodilo da Markov trg drži stalno neke fige u džepu i da uistinu ne želi poduzeti neke važne korake. Napokon, u »slučaju Bobetko« dvije su zemlje samo nekoliko sati prije isteka roka žurno javile Vladi neka Bobetku uruči optužnicu kako zna i umije, jer će se ministri vanjskih poslova u Bruxellesu dogovoriti o uskraćivanju AVIS-a Hrvatskoj. Tek je tada Markov trg izvukao glavu iz pijeska. Napokon, svatko može Račanu postaviti vrlo neugodno pitanje - zašto je tjednima u ladici držao optužnicu za Gotovinu ?

Uspješno rješavanje političkih preduvjeta je za Hrvatsku izuzetno važno, a rješavanje haaškog čvora, zajedno s provedbom povratka izbjeglica i njihove imovine te sređivanje pravosuđa, jedine su točke koje je vraćaju na kolosijek kredibiliteta. Uspjeh po političkim kriterijima je trenutačno najvažniji, a svaki drugi scenarij vraća Hrvatsku zastrašujuće unatrag i otvara vrata nepismenom dijelu političkog folklora da tko zna koji put ustvrdi kako je u svemu najmanje kriva Hrvatska. Jer ta strašna Europska unija za svakoga ima drukčija pravila i baš je, gle čuda, Hrvatskoj nametnula najteža.

No, nije to ništa čudno. Svaki put kada vlast oklijeva u rješavanju važnih i osjetljivih pitanja, otvara prostor i vrijeme za politikante i smiješne pojave u politici.

Najnovija svađa Hrvatske i Slovenije zbog gospodarskog pojasa još je jednom pokazala da nismo sposobni za cjelokupni menadžment poticanja i rješavanja jednog problema. U tom vakuumu odmah se stvara prostor za nadvikivanje plac-politike. Od onih koji misle da će povišenim tonovima dobiti na izborima koji glas više do onih ojađenih bivših ambasadora, »žrtava novih komunista«, koji se već vide u premijerskom stolcu iako su na svojem putu prema Markovu trgu zastali na dopisivanju s novinama.

Pitanje proglašenja gospodarskog pojasa stvar je prava Hrvatske po međunarodnom pravu, ali i pitanje političkog obzira prema svima kojih se ta tema tiče. Uz takvu formulu Hrvatska će sasvim sigurno mnogo prije uspjeti proglasiti gospodarski pojas nego da preuzme naputke onih koji bi odmah bili premijeri jer sami za sebe tvrde da to mogu.

Hrvatska se više nego ikad nalazi pred sasvim konkretnim pitanjima, mjerljivim i opipljivim, a tiču se pravila zajedničkog funkcioniranja unutar Europske unije.

Konkretna pitanja zahtijevaju konkretne i efikasne odgovore hrvatske vlasti i ispunjenje standarda, bilo da je riječ o broju pilića na farmama ili povratu privatne imovine. Priče, pak, o nekim povijesnim težnjama, pravdama, nepravdama ili prohujalim definicijama suvereniteta treba ostaviti dokonim stručnjacima i bivšim dužnosnicima koji će sasvim sigurno i dalje tvrditi kako je prije deset godina sve bilo bolje. Jer je njima tako i bilo.